Kontrola ponašanja djeteta u stomatološkoj ordinaciji

Većina djece pri posjetu stomatologu surađuje i dobroga je ponašanja. No postoje i nekooperativna djeca kojoj je potreban poseban pristup da bi se postigla željena suradnja. Stomatolog mora poznavati osobine ponašanja djeteta vezane uz psihički razvoj te ispravno prepoznati i odrediti tip ponašanja. Postoje brojni postupci za kontrolu ponašanja djeteta u stomatološkoj ordinaciji te, ovisno o tipu ponašanja i zahvatu koji treba obaviti, stomatolog odlučuje koji je postupak najbolji za dijete, a i za njegovu buduću suradnju. Neovisno o postupku, bitno je znati da se pravilnom komunikacijom, pažljivim pristupom i suosjećanjem može postići obostrano zadovoljstvo i uspjeh u stomatološkome liječenju. Ukoliko izostane učinak psihološkoga pristupa u kontroli ponašanja i za prevladavanje dentalnoga straha i anksioznosti u djece tijekom dentalnoga liječenja može se pristupiti primjeni farmakoloških sredstava.