Tumori želuca

Približno 95% svih malignih tumora želuca otpada na adenokarcinom. Tijekom najvećeg dijela 20. stoljeća, među malignim je tumorima u svijetu želučani adenokarcinom bio vodeći uzrok smrti. Etiologija želučanoga karcinoma je multifaktorijalna. Poznata je sekvenca razvoja za endemski oblik, primarno intestinalni tip želučanoga karcinoma; progresija iz normalne sluznice, preko kroničnoga gastritisa i intestinalne metaplazije, do displazije i neoplazije. Ovaj je razvoj povezan s različitim čimbenicima rizika; Helicobacter pylori-infekcija i visoki unos soli udruženi su s razvojem kroničnog atrofičnoga gastritisa, a visoki unos nitrata vodi do razvoja intestinalne metaplazije. Zbog izrazito nespecifičnih simptoma koji karakteriziraju želučani karcinom, u većine se bolesnika karcinom dijagnosticira u uznapredovaloj fazi. Izbor terapije, ali i ishoda bolesti, ovisi o određivanju proširenosti tumorske bolesti. Zbog činjenice da je petogodišnje preživljavanje bolesnika s uznapredovalom bolesti vrlo nisko, u tijeku je istraživanje i definiranje vrijednosti adjuvantne (poslijeoperativne) i neoadjuvantne (prijeoperativne) radijacijske terapije i/ili kemoterapije u poboljšanju ishoda liječenja