Važnost liječenja parodontne bolesti u onkoloških bolesnika

 Parodontitis je kronična upalna bolest infektivne etiologije koja zahvaća potporna tkiva zuba, a uzrokuju je specifični parodontni patogeni iz dentobakterijskoga plaka (uglavnom gram-negativni anaerobi). Tijekom bolesti dolazi do destrukcije potpornih tkiva zuba, pri čemu se stvaraju duboki parodontni džepovi, a njihov ulcerirani epitel označuje mjesto ulaska bakterija i njihovih toksina u sustavnu cirkulaciju. U normalnim okolnostima imunosni sustav domaćina uspješno se bori protiv parodontnih patogena i neutralizira njihovu diseminaciju. Međutim, u onkoloških bolesnika, u kojih je imunosni sustav suprimiran djelovanjem kemoterapeutika, dolazi do razvoja neutropenije što znači velik izazov u liječenju tih bolesnika jer ih stavlja u skupinu visokog rizika za razvoj različitih bakterijskih infekcija. Inficirani parodont u njih može djelovati kao fokalno žarište za različite sustavne infekcije, osobito kad se zna da zreli dentalni plak sadržava i do 1–2 × 1011 mikroorganizama po gramu plaka, a ukupna površina ulceriranog epitela parodontnoga džepa kod težih oblika parodontitisa može iznositi čak i do 35 cm2. Stoga je u tih bolesnika od iznimne važnosti pravodobno postavljanje dijagnoze parodontne bolesti te provođenje adekvatnih terapijskih postupaka kojima će se znatno umanjiti bakterijsko opterećenje, a sve s ciljem poboljšanja njihova općega zdravstvenog stanja i minimaliziranja rizika tijekom kemoterapijskog liječenja.