Patofiziologija (9. prerađeno i obnovljeno izdanje) - Stjepan Gamulin, Matko Marušić i suradnici

OGLAS


Treće, dopunjeno i izmijenjeno izdanje sveučilišnog udžbenika „Medicinska biokemija i laboratorijska medicina u kliničkoj praksi“ rezultat je rada 168 autora, stručnjaka iz medicinske biokemije i medicine, koji su predstavili nove spoznaje u biomedicinskim znanostima, medicinskoj biostatistici i razvoju računalne tehnologije. Knjiga je znatno izmijenjena i proširena u usporedbi s prvim i drugim izdanjem (1000 stranica, 243 tablice, 150 slika i 768 recentnih referenca). Izmjene u tekstovima odnosile su se na donošenje novina u svakom pojedinom poglavlju: nove dijagnostičke pretrage, nove metodologije, novi dijagnostički protokoli te brisanje zastarjelih metoda i protokola koji se ne koriste u suvremenoj medicini.

Gradivo je dobro uravnoteženo između patofizioloških i kliničkih te dijagnostičko-laboratorijskih podataka prvenstveno za potrebe medicinskih biokemičara, dok su za medicinare dobrodošao repetitorij podataka koje bi morali poznavati. Udžbenik predstavlja suvremeni i sveobuhvatni prikaz primjene medicinsko-biokemijske dijagnostike u kliničkoj praksi. Knjiga je posebno značajna jer premošćuje edukacijsku prazninu između medicinske biokemijske dijagnostike i kliničkih disciplina koja postoji u izobrazbi medicinara, odnosno medicinskih biokemičara.

Temeljne kategorije u patofiziologiji su patofiziološki procesi koji se očituju u pojedinim nozološkim entitetima (bolestima i sindromima). Stoga je predmet udžbenika integrativno razmatranje patofizioloških procesa, počevši od mehanizma djelovanja etioloških čimbenika i početnih makromolekularnih poremećaja te posljedičnih poremećaja na vertikalnim hijerarhijskim razinama organizacije organizma, sve do očitovanja bolesti (nozoloških entiteta). Nozološki entiteti predmet su izučavanja u kliničkim disciplinama; u patofiziologiji se navode kako bi se patofiziološki procesi sagledali i u realnosti liječničkoga rada.

Nakon objave ustroja humanoga genoma (2003. godine) biomedicina je ušla u postgenomsku eru, koju obilježava razmatranje genotipsko-fenotipskih odnosa u najširem smislu te riječi. Analiza golemog broja podataka koji proistječu iz takvih razmatranja (big data) prelazi ljudsku kognitivnu sposobnost. Njihova je smislenost vidljiva bioinformatičkom integracijom u funkcionalno-dinamičke mreže, koje modularnom integracijom čine sve kompleksnije sustave sve do „oma“, velikih funkcijsko-dinamičkih sustava (genom, epigenom, transkriptom, proteom, metabolom, mikrobiom) ujedinjenih u cjelovitost organizma. Prepoznavanje „omske“, posebno genomske osobnosti dovelo je do koncepta personalizirane medicine iz koje je proistekla inicijativa precizne medicine, kojoj je cilj ostvariti optimalnu medicinsku skrb pojedine osobe prema osobitosti genomskih, proteomskih i cjelokupnih fenotipskih čimbenika, njezina načina života i okoliša kojemu je izložena. Golem broj podataka moći će se integrirati i primijeniti u medicinskom odlučivanju uz pomoć umjetne inteligencije i postupcima medicine utemeljene na dokazima.

Glavna prepreka koju valja svladati u ostvarenju i razumijevanju precizne medicine jest poznavanje etiopatogeneze bolesti, od temeljnih genomskih i proteomskih poremećaja preko metabolomskih i ostalih omskih poremećaja, sve do kliničkog izražaja.

Izučavanje patofiziologije olakšava razumijevanje funkcijskih patogenetskih mreža jer je bit patofiziologije analiza etiopatogeneze u kojoj se vertikalno razmatraju poremećaji na susjednim hijerarhijskim razinama organizacije organizma i na pojedinim razinama horizontalno integriraju. Integrativnim pristupom patofiziologija razmatra poremećaje cjelokupnog organizma, nadilazi organizmičnu usitnjenost i pruža pogled na organizam u cjelini.

Taj integralni pristup patološkom procesu, koji je bit patofiziologije, neobično je važan u doba nadolazeće personalizirane ili precizne medicine i naglašenosti sve uže specijalizacije jer u prvi plan stavlja bolesnika kao cjelovitu biološku jedinku sa svim njegovim nasljednim i stečenim svojstvima, konstitucijom i reaktivnošću, stopljenu s okolinom, i koja stoga određenu bolest proživljava na sebi svojstven način.

Priređujući novo izdanje udžbenika, autori su željeli da bude u suglasju sa suvremenim biomedicinskim pogledima, ali u udžbeničkim okvirima. Odlučili su se za hibridnu knjigu: udžbenički je dio tiskana knjiga, a prilozi koji sadržavaju dopunska tumačenja i dodatne informacije priloženi na USB kartici. Prilozi će zasigurno biti korisni onima koji žele znati više, studentima na poslijediplomskim i doktorskim studijima, specijalizantima i svima koji traže detaljnija patofiziološka tumačenja.

 


OGLASI