Dokidanje tolerancije bakterija na antibiotik
OGLAS
Razni fiziološki i čimbenici okoliša mogu utjecati na aktivnost antibiotika i učiniti ih neaktivnima. U takvim slučajevima nužno je klasificirati uzrok neučinkovitosti. Nekoliko je mogućnosti: rezistencija bakterija na antibiotik (karakterizira je promjena minimalne inhibitorne koncentracije antibiotika); tolerancija bakterija na antibiotik (karakterizira je promjena kinetike smrtnog djelovanja antibiotika); perzistencija bakterija na antibiotik (karakterizira je prisutnost o vremenu ovisnog, dvofaznog profila smrtnog djelovanja antibiotika). Iako se smatraju fiziološkim stanjem, tolerancija i perzistencija bakterija česte su kod mnogih infekcija, kao što su npr. infekcije uzrokovane bakterijama Staphylococcus aureus ili infekcije pluća uzrokovane bakterijom Mycobacterium tuberculosis.
Znanstvenici s MIT-a otkrili su način kako bakterije učiniti osjetljivijima na quinolone, klasu antibiotika koji djeluju na bakterijsku topoizomerazu II, a često se upotrebljava za liječenje infekcija uzrokovanih bakterijama Escherichia coli i Staphylococcus aureus. Nova strategija liječenja omogućava učinkovito djelovanje antibiotika i kod masivnih infekcija (high density infection) kao što su brojne kronične infekcije koje se teško liječe, npr. infekcija sa Pseudomonas aeruginosa (česta u plućima osoba oboljelih od cistične fibroze) i na meticilin rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA). Otkrili su da je neučinkovitost quinolona, konkretno Ciprofloxacina (druga generacija quinolona), posljedica tolerancije bakterija na antibiotik. Naime, za vrijeme masivnih infekcija bakterije brzo konzumiraju nutrijente i kisik, što pak uzrokuje njihov ulazak u stanje gladovanja, koje im pomaže preživljavanju, odnosno izbjegavanju smrti koja se normalno pokreće kada je DNA oštećena antibiotikom. Dakle, iscrpljivanje metabolita glavni je pokretač bakterijske tolerancije.
Stoga je problem tolerancije bakterija riješen istovremenom primjenom antibiotika, glukoze (pojačava metabolizam bakterije) i fumarata (kao zamjena za kisik; djeluje kao akceptor elektrona). Glukoza i fumarat djelovali su kao stimulatori metabolizma.
Takvim tretmanom zaustavljen je rast Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus i Mycobacterium smegmatis in vitro, što naglašava činjenicu da metaboličko stanje mikroba znatno utječe na djelovanje antibiotika.
OGLASI
