Usporedba transdermalne i oralne primjene hormonskoga nadomjesnog liječenja žena u postmenopauzi

Strategija u propisivanju hormonskoga nadomjesnog liječenja (HNL) danas slijedi primjenu minimalne doze, a time i smanjenja potencijalnih nuspojava, što omogućuje maksimalnu učinkovitost i suradljivost korisnica. Transdermalni način primjene sve više dobiva na značenju zbog manjeg rizika za razvoj kratkotrajnih nuspojava oralne terapije poput vaginalnoga krvarenja i napetosti dojki. Prijenosom bioaktivnoga hormona izravno u supkutanu cirkulaciju znatno se umanjuje rizik za razvoj venske tromboembolije zbog izbjegavanja učinka prvoga prolaska kroz jetru koji pokazuju oralni estrogeni. Primjenom preko kože znatno se manji dio estradiola metabolizira u estron i estron-sulfat, u odnosu na oralni put primjene te se tako postiže cirkulirajući omjer estradiol/estron koji je sličniji fiziološkom. Osim toga, zbog veće bioraspoloživosti pri uporabi transdermalnih estrogena, potrebne su manje koncentracije nego kod oralnih pripravaka te je, stoga, terapijska cirkulirajuća razina estrogena potrebna za vazomotorne simptome, znatno manja nego oralna.