Preporuke za odabir slabih i jakih opioida u liječenju boli
Opioidi se koriste u liječenju jake akutne te kronične karcinomske i nekarcinomske boli. Smatra se da je kronična svaka bol koja traje dulje od tri mjeseca i prisutna je i nakon što je završio proces cijeljenja tkiva. Bol je subjektivni doživljaj koji ovisi o nizu faktora, a naročito kod karcinomske boli uključuje psihičku, socijalnu i duhovnu komponentu. Pri primjeni opioida jedna od najčešćih nuspojava je konstipacija uzrokovana opioidima te se preporučuje profilaktička primjena laksativa ili/i u kombinaciji s ostalim metodama. Moguća je i primjena kombinacije opioidnog agonista i antagonista, npr. oksikodon/naloksona, koji uz dobru analgeziju sprječava opioidima uzrokovane poremećaje gastrointestinalne funkcije.
OGLAS
|
Bol se sastoji od dvije osnovne komponente, pozadinske boli, koja je konstantno prisutna i zahtijeva redovitu analgeziju, te probijajuće boli, koja se povremeno javlja spontano ili ovisno o određenom trigeru. S obzirom na navedene komponente boli, u provedbi analgezije potrebno je planirati kombinaciju dugo i kratkodjelujućeg analgetika za probijajuću bol. Ponekad to predstavlja dva istovjetna analgetika različite duljine djelovanja. Preporuke Svjetske zdravstvene organizacijeOpće prihvaćeno je planiranje liječenja boli uz poštivanje trostupanjske ljestvice Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Ako je intenzitet boli jači i ne može se zadovoljavajuće kupirati analgeticima određenog stupnja, prelazi se na sljedeći stupanj trostupanjske ljestvice i jače analgetike. S obzirom da je karcinomska bol u najvećoj mjeri jaka bol, IASP (Svjetsko udruženje za liječenje boli) je 2005. godine uveo model „lifta“ umjesto „stepenica“, što znači da izbor terapije u startu treba prilagoditi intenzitetu boli te se tako može prijeći izravno na jake opioide ako jačina boli to zahtijeva.Opioidi predstavljaju zlatni standard u liječenju karcinomske, ali i rezistentne nekarcinomske boli. Opioidi su čisti agonisti te nemaju tzv. ceiling efekt* u analgetskim dozama. Bitno je titriranje do analgetske doze. U kombinaciji s opioidima mogu se kombinirati ostali analgetici u svrhu što boljeg liječenja boli kao i kombinacija s intervencijskim tehnikama. Multimodalni način najbolji je način liječenja boli. Preporuke Europskog udruženja za palijativnu skrbPreporuke za opioide drugog stupnja po SZO-u: opioidni analgetici predstavljaju i dalje zlatni standard u liječenju jake karcinomske boli. Prema trostupanjskoj ljestvici SZO- a, peroralni opioidi drugog stupnja, tramadol i kodein, vrlo se često koriste u liječenju srednje jake karcinomske boli kao samostalni analgetik ili u kombinaciji s paracetamolom odnosno nesteroidnim antireumaticima. Umjesto spomenutih slabih opioida, za drugi stupanj mogu se koristiti i niske doze jačih peroralnih opioida kao što su morfin i oksikodon. Preporuke Europskog udruženja za palijativnu skrb (engl. European Association for Palliative Care, EAPC) za odabir opioida drugog stupnja kod srednje jake karcinomske boli u bolesnika koji ranije nisu primali opioide prikazane su u tablici 1.Preporuke za opioide trećeg stupnja po SZO-u: u slučaju jake karcinomske boli koriste se opioidni analgetici trećeg stupnja, morfin, oksikodon i hidromofon u većoj dozi, te predstavljaju prvu liniju izbora opioida u liječenju srednje jake do jake karcinomske boli. Titriranje opioidne terapije će početi najmanjim dozama peroralnih opioida, u kombinaciji dugodjelujućeg i kratkodjelujućeg opioida. Povećana potreba za kratkodjelujućim opioidom za probijajuću bol je znak da se doza bazalne terapije s dugodjelujućim opioidom mora prilagoditi u većoj dozi. Uloga transdermalnih opioida: Transdermalni naljepci fentanila i buprenorfina alternativa su za promjenu peroralnih opioida. Primjenjuju se kada je titracijom peroralnim opioidima postignuta zadovoljavajuća kontrola boli, a potrebna je rotacija opioidnih analgetika jer bolesnik više nije u stanju uzimati peroralno lijek, ili su prisutne nuspojave koje zahtijevaju rotaciju.Kliničko iskustvo transdermalnim fentanilom u bolesnika koji ranije nisu primali opioide ograničeno je. U situacijama u kojima se razmatra njihova uporaba u bolesnika koji ranije nisu primali opioide, preporučljivo je titrirati bolesnike niskom dozom opioida s trenutnim oslobađanjem (kao što su morfin, hidromorfin, oksikodon, tramadol i kodein) kako bi se dostiglo ekvianalgetičko doziranje razmjerno brzini oslobađanja npr. fentanila od 25 mikrograma/h. Trandermalni opioidi kontraindicirani su u liječenju akutne ili postoperativne boli jer titriranje doze nije moguće tijekom kratkotrajne primjene te zbog mogućeg nastanka ozbiljne ili po život opasne hipoventilacije. Buprenorfinski naljepci imaju ograničenje – istodobno se ne smiju aplicirati više od dva flastera, bez obzira na njihovu dozu (maks. doza dva flastera od 70 mikrogram/h). Transdermalna primjena opioida ne preporučuje se i za kahektične bolesnike.Metadon predstavlja jaki opioid trećeg stupnja. Alternativa je peroralnom morfinu, ali je s obzirom na kompleksna farmakokinetička svojstva i nepredvidivo poluvrijeme raspada potrebno pozorno doziranje. U slučaju oštećenja bubrežne funkcije, moraju se monitorirati nuspojave opioida te pozorno titrirati doza i prilagoditi kliničkom stanju bolesnika. Primjena opioida kod oštećenja jetre može biti vrlo kompleksna. Terapija počinje s najmanjim dozama te se polako titrira ovisno o terapijskom odgovoru i nuspojavama.U bolesnika s hepatalnom encefalopatijom može se nastaviti analgezija opioidima, ali dozu treba prilagoditi kliničkom stanju bolesnika. Opioidima uzrokovana konstipacija i nuspojavePri primjeni opioida jedna od najčešćih nuspojava je konstipacija uzrokovana opioidima; stoga se preporučuje profilaktička primjena laksativa ili/i u kombinaciji s ostalim metodama. Moguća je i primjena kombinacije opioidnog agonista i antagonista npr. oksikodon/naloksona koji uz dobru analgeziju sprječava opioidima uzrokovane poremećaje gastrointestinalne funkcije. U slučaju razvoja nuspojava od središnjega živčanog sustava (SŽS) poput sedacije, halucinacija, delirija, mioklonusa, preporučuje se smanjenje doze opioida ili rotacija na drugi. Pri primjeni opioida nuspojave je potrebno prevenirati, a u slučaju njihovog nastanka valja ih pokušati ukloniti. *ceiling efekt – povećanjem doze lijeka njegovo djelovanje pojačava se do određene maksimalne granice nakon koje se daljnjim povećanjem doze učinci ne mijenjaju (ne pojačavaju) te se samo mogu uzrokovati nuspojave |
TABLICA 1. Preporuke Europskog udruženja za palijativnu skrb (EAPC) za odabir opioida drugog stupnja kod srednje jake karcinomske boli u bolesnika koji ranije nisu primali opioide (prilagođeno prema Caraceni i sur. 2012.) |







