Geni uključeni u razvoj jet laga

---

Cirkadijalni ritam (cirkadijalni „sat“) način je kojim se organizam tijekom 24 sata prilagođava na promjene ciklusa dan/noć. U sisavaca se temelji na promjenama aktivnosti (transkripcija/translacija) različitih proteina kao što su npr. PERIOD (PER1, PER2 i PER3), CRYPTOCHROME (CRY1 and CRY2), CLOCK, BMAL1, REV-ERB (REVERBα i REV-ERBβ) i ROR (RORα, RORβ and RORγ), a koje se potom odražavaju na aktivnost na tisuće drugih gena, ovisno o vrsti tkiva. Razina djelovanja gena/proteina uključenih u regulaciju cirkadijalnog ritma organizirana je hijerarhijski. Suprahijazmička jezgra hipotalamusa (SCN), sastavljena od oko 20.000 gusto pakiranih neurona, djeluje kao glavni regulator cirkadijalnog ritma; svjetlost je glavni okidač njezine aktivnosti. Promjena cirkadijalnog ritma događa se, između ostalog, i nakon promjena vremenskih zona tijekom letenja avionom (jet lag).

U časopisu eLife (2014;10.7554/ eLife.03357) opisano je otkriće gena koje bi moglo potaknuti liječenje jet laga. Gen je otkriven tijekom proučavanja cirkadijalnog ritma u miševa, točnije, proučavanjem regulacije gena u SCN-u. Identificiran je gen Lhx1 koji kodira neuropeptid istog naziva, a čija smanjena razina ubrzava prilagodbu kod miševa na promjenu cirkadijalnog ritma – jet laga.