Fibrilacija atrija i novi antikoagulansi

Fibrilacija atrija najčešća je aritmija u populaciji s prevalencijom od 1–2% i znatnim porastom incidencije s dobi. Povezana je s povišenim rizikom za moždani udar i srčano popuštanje kao i povišenim mortalitetom i morbiditetom bolesnika. Liječenje fibrilacije može se podijeliti na prevenciju tromboembolije i smanjenje rizika za moždani udar te na kontrolu ritma ili kontrolu frekvencije. Prema današnjim spoznajama, jedino je antikoagulantna terapija nedvojbeno dokazala utjecaj na mortalitet bolesnika. Donedavno, jedina dostupna antikoagulantna terapija bili su antagonisti vitamina K. Međutim, suočeni smo s brojnim nedostatcima takve terapije – interakcije s hranom i lijekovima, spori početak i prestanak djelovanja kao i potrebe za stalnim nadziranjem učinka radi modifikacije doze.Novi antikoagulansi (apiksaban, dabigatran, edoksaban i rivaroksaban) u velikim randomiziranim istraživanjima pokazali su da su neinferiorni ili čak superiorni varfarinu u prevenciji ishemijskoga moždanog udara i sustavne embolije kao i u odnosu na incidenciju velikih krvarenja u bolesnika s nevalvularnom fibrilacijom atrija. Osim kliničke učinkovitosti, moguća prednost navedenih lijekova jest fiksno doziranje, predvidivi učinak, manje interakcije s drugim lijekovima i hranom te brzi početak djelovanja. Novi antikoagulansi apsolutno su kontraindicirani u bolesnika s mehaničkim valvulama i umjerenom ili teškom mitralnom stenozom.