Medix, God. 15 Br. 82 •Sponzorirana reportaža • • 15.04.2009

Stres i fitoterapija

Autor: Marija Dorić, Danijela Kovačević

U prevenciji i liječenju poremećaja koji uzrokuju dugotrajna i svakodnevna stresna stanja, velik značaj imaju nefarmakološke mjere. Istraživanja dokazuju povezanost dugotrajnog stresa s anksioznošću i depresijom. Potrošnja anksiolitika i antidepresiva zauzima visoko mjesto u izvanbolničkoj potrošnji lijekova, sa stalnim trendom porasta. Prije primjene ovih lijekova svakako se savjetuju drugi oblici pomoći koji uključuju različite tehnike relaksacije, psihološku pomoć, promjenu načina života ili bolje planiranje vremena. U početnim stanjima stresa, anksioznosti i depresije, kao oblik potpore nefarmakološkim mjerama liječenja, može se preporučiti primjena biljnih pripravaka sa sastojcima koji imaju dokazano povoljan učinak na relaksaciju, ublažavanje stresa i anksioznosti. Oni nisu zamjena za lijekove, već potpora nefarmakološkim mjerama liječenja, s vrlo malom mogućnosti razvoja ovisnosti i neznatnih nuspojava

Preuzmite članak u PDF formatu ovdje

OGLAS

Prema najčešće prihvaćenoj definiciji, stres je stanje ili osjećaj u kojem se osoba nalazi kada smatra da zahtjevi u njezinu životu premašuju osobne i društvene kapacitete koji su joj na raspolaganju. Stres je neizbježan dio života i složen proces interakcije između osobe i životnih okolnosti. U našoj okolini postoje brojni uzroci stresa (stresori), na koje organizam mentalno, fizički i emocionalno reagira na različit način, nastojeći kompenzirati podražaje i ponovo uspostaviti homeostazu. Stresor može biti svaki tjelesni, psihički ili socijalni podražaj koji pojedinca dovodi u stanje stresa.

Stresori i reakcija na stres

Stresori se dijele na fizičke, psihološke i socijalne. U fizičke stresore ubrajaju se izloženost jako visokim ili niskim temperaturama, snažna bol, povrede, izloženost buci ili utjecaju kemikalija, senzornoj deprivaciji, prirodnim nepogodama i katastrofama i sl. Psihološki stresori su brojni: izloženost raznim konfliktnim situacijama u obitelji ili na poslu, izloženost neuspjesima, frustracijama, preopterećenost, stalni manjak vremena... Socijalni stresori su, primjerice, velike promjene socijalnog statusa, ekonomske krize, ratovi, neočekivani žalosni događaji... Istraživanja su pokazala da se organizam teže prilagođava na psihološke i socijalne stresore.

S obzirom na trajanje, stres može biti akutni ili kronični, a prema intenzitetu dijeli se na svakodnevni stres malog intenziteta, veliki stres ili traumatski životni stres.

Reakcija na stres razvija se kada podražaji nadilaze adaptogene sposobnosti organizma, a očituje se kao fiziološka ili psihička reakcija ili kao promjena ponašanja. U fiziološke reakcije ubraja se pojačan rad srca i pluća, povišen arterijski krvni tlak, povišena razina šećera u krvi, proširenje zjenica, mišićna napetost. Psihičke reakcije dijele se na emotivne (strah tjeskoba, potištenost i dr.) i kognitivne (promjena pozornosti, koncentracije i rasuđivanja), dok se promjene ponašanja najčešće očituju ili kao borba s uzrokom stresa ili kao bijeg od uzroka stresa. Reakcija na stres može biti i zdravstveno rižično ponašanje, u koje se ubraja prekomjerno pušenje, poremećaji prehrane, konzumiranje alkohola ili opojnih droga. Istodobno, ova ponašanja mogu biti uzročnici stresa.

Stres, ovisno o intenzitetu, ne mora uvijek imati isključivo negativan učinak. Blago povišene razine stresa mogu imati pozitivan učinak na brzinu, kreativnost i učinkovitost.

Hans Selye, tvorac jedne od klasičnih teorija stresa, razlikuje „eustres“, tj. pozitivan stres kojim se pokreću dodatne snage organizma, i „disstres“, negativan stres koji dovodi do preopterećenosti organizma i štetnih posljedica.¹ Pri tome treba istaknuti da je pojam preopterećenosti individualan.

Mehanizam nastanka stresa

Pod djelovanjem stresora aktivira se limbički sustav (veza hipotalamushipofiza- kora nadbubrežne žlijezde), što rezultira povećanim oslobađanjem glukokortikoida, razgradnjom proteina i sintezom ugljikohidrata. Hipotalamus aktivira simpatikus, dolazi do većeg stvaranja adrenalina i noradrenalina u srži nadbubrega, što za posljedicu ima midriazu, bronhodilataciju, vazokonstrikciju, usporavanje peristaltike, hiperglikemiju, lipolizu, ubrzavanje srčane frekvencije i povišenje krvnog tlaka. Ova faza se prema Hansu Selyeu naziva faza alarma generalnog adaptogenog sindroma (GAS), koji nastaje uslijed dugotrajne izloženosti stresorima. U sljedećoj fazi, fazi rezistencije, adaptogeni mehanizmi ostvaruju svoj maksimum. Dolazi do regulatornog aktiviranja parasimpatikusa u cilju oslabljenja simpatičke aktivnosti. U ovoj je fazi i dalje pojačana sekrecija hormona hipofize, stvaranja adrenalina, noradrenalina, kortizola i aldosterona. Organizam odgovara na pojačane zahtjeve, ali radi na granici svoje izdržljivosti. Nakon ovoga slijedi faza iscrpljenosti, adaptivni kapacitet se minimizira i procesi stvaranja imunog odgovora prestaju funkcionirati u fiziološkim okvirima.²

Stres i zdravlje

Dokazano je da stres ima štetan učinak na zdravlje. Dugotrajan i snažan stres ima za posljedicu reakciju organizma, koja može biti triger za razvoj ozbiljnih bolesti. Tako, primjerice, stalno pojačano djelovanje simpatičkog sustava može biti uzročnik kardiovaskularnih bolesti, hiperglikemija za posljedicu ima bolesti jetre i drugih organa, hiperkolesterolemija predstavlja rizik za kardiovaskularni inzult, usporena peristaltika uvod je u bolesti probavnog sustava, povišen tonus mišića uzrokuje glavobolje, ukočenost te oštećenja mišića i zglobova, kronična preopterećenost vodi u kronični umor, pad radne učinkovitosti, oslabljen imunitet... Poremećaji prehrane, pušenje, konzumiranje alkohola i opojnih droga vode u začaran krug stresora i stresnih reakcija.

Istraživanja pokazuju da su dugotrajni stres, depresija i tjeskoba povezani. Depresija se objašnjava kao biopsihosocijalni poremećaj, čija je psihosocijalna pozadina upravo dugotrajna izloženost stresu i tzv. „naučena bespomoćnost“ u prevladavanju životnih problema. U tome medicinski, biološki i etiološki faktori predstavljaju genetsku osnovu pojedinca.³Kao jedan od pratećih složenih simptoma dugotrajnog stresa ili kratkotrajne izloženosti jakom stresnom utjecaju javlja se anksioznost. ⁴Anksioznost je stanje koje se očituje osjećajem tjeskobe, najčešće praćene udruženim simptomima koji mogu biti pojačano znojenje, drhtanje, glavobolja, suhoća usta, otežano gutanje, abdominalna bol, vrtoglavica, ubrzan puls i disanje, poremećaji spavanja i noćne more, smanjena koncentracija, seksualni problemi. Stres i anksioznost imaju dalekosežne posljedice ne samo na zdravlje, već i na biološku, socijalnu i profesionalnu ulogu pojedinca.

U Zelenoj knjizi psihičkog zdravlja koju je u listopadu 2005. objavila Komisija za zdravlje EU-a, kao rastući problem istaknut je sve veći broj psihičkih oboljenja. Svaki četvrti odrasli stanovnik Europe ima neke psihičke smetnje. Procjenjuje se da je broj od 58.000 suicida godišnje, što predstavlja veću smrtnost od broja preminulih u prometnim nesrećama, posljedica psihičkih bolesti, pri čemu su vodeće dijagnoze anksioznost i depresija. Ako se ovaj trend nastavi, u industrijski razvijenim zemljama će do 2020. godine depresija biti drugi najčešći uzrok obolijevanja stanovništva.⁵

Liječenje anksioznosti i depresije

U liječenju anksioznosti najčešće se koriste benzodiazepini, a kod depresija triciklični antidepresivi, inhibitori serotonina i inhibitori monoaminooksidaze (IMAO). Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ o izvanbolničkoj potrošnji lijekova u 2007. godini, lijekovi iz skupine pripravaka s učinkom na živčani sustav bilježe trend rasta.6 Unutar skupine psiholeptika, najveći udio imaju upravo anksiolitici, među kojima benzodiazepini, a povećava se i potrošnja sedativa i hipnotika. Kod skupine psihoanaleptika gotovo cjelokupnu potrošnju predstavljaju antidepresivi. Potrošnja antidepresiva se u razdoblju od 2001. do 2007. udvostručila, dok se potrošnja inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) utrostručila.⁶

Svakako treba naglasiti nuspojave ovih lijekova. Najčešće nuspojave su dnevna sedacija i poremećaji kognitivnih funkcija, razvoj ovisnosti, zbog koje se savjetuje primjena najdulje mjesec dana, paradoksalni učinak koji rezultira pojavom još veće anksioznosti (zabilježen kod djece i starijih osoba), euforičnost ili depresivnost koju može izazvati prekomjerna uporaba i drugo.

Zato se primjena anksiolitika i antidepresiva savjetuje isključivo prema uputama liječnika, uz strogo pridržavanje propisane doze i trajanja terapije. Prethodno se savjetuje primjena drugih oblika pomoći i nefarmakoloških mjera, koje uključuju različite tehnike relaksacije, promjenu načina života, psihološku pomoć, bolje planiranje vremena te primjenu biljnih pripravaka i dodataka prehrani.

U početnim stanjima stresa, anksioznosti i depresije, kao oblik samopomoći ili potpore nefarmakološkim mjerama liječenja može se preporučiti primjena ljekovitog bilja sa sastojcima koji imaju povoljan učinak na relaksaciju, ublažavanje stresa i anksioznosti. Na tržištu se nalaze različiti biljni pripravci u obliku čajeva, tinktura, dražeja ili kapsula. Ovi pripravci često sadrže sastojke ljekovitih biljnih vrsta koje se tradicionalno primjenjuju, a čija je učinkovitost potvrđena znanstvenim istraživanjima i kliničkim studijama. Najčešće primjenjivane biljke su gospina trava, lavanda, matičnjak, odoljen, a u novije vrijeme hmelj, magnolija i zeleni čaj.

Biljne vrste sa antistresnim, anksiolitičkim i antidepresivnim učinkom

Gospina trava (Hypericum perforatum) ima dugu tradiciju primjene, a njezin se ekstrakt preporučuje za liječenje blagih do umjereno izraženih anksioznih i depresivnih poremećaja, naročito u slučajevima kada treba izbjegavati sintetske lijekove. Zahvaljujući novijim istraživanjima otkriveni su mehanizmi djelovanja hipericina, flavonoida, hiperozida, rutina i biapigenina, aktivnih sastojaka gospine trave. Pretpostavlja se da hipericin, u kombinaciji s ostalim sastojcima gospine trave, ima antidepresivni učinak. Kod primjene čistog hipericina MAO inhibicija je slabija. Zato se smatra da je antidepresivni učinak gospine trave temeljen na složenoj regulatornoj interakciji između živčanog i imunološkog sustava, preko oslobađanja citokina (interleukina- 6) iz monocita7 i na aktivnosti više sustava. Brojne studije ukazuju da kod primjene ekstrakta gospine trave dolazi do slabljenja simptoma depresije nakon 1-2 tjedna. U komparaciji učinka ekstrakta gospine trave i antidepresiva nisu zabilježene signifikantne razlike. U grupi ispitanika koji su uzimali gospinu travu zabilježeno je povećanje kognitivnih sposobnosti, prije svega izdržljivosti, a nuspojave poput suhoće usta, umora, alergije ili poremećaja probave bile su rjeđe nego u grupi ispitanika na sintetskim antidepresivima.⁷

Hmelj (Humulus lupulus) i njegovo eterično ulje sadrže gorke sastojke humulon i lupulon, koji djeluju umirujuće, spazmolitički i blago sedativno. Njihovom razgradnjom nastaje aktivna tvar 2-metil- 3-buten-2-ol. Ekstrakt hmelja može se upotrebiti kod stresnih stanja organizma, anksioznosti, glavobolje, menstrualnih bolova i nekih oblika astme, a učinkovit je u kombinaciji s aktivnim sastojcima drugih biljnih vrsta.⁸Kako bi se otkrili mehanizmi djelovanja aktivnih tvari hmelja, rađena su ispitivanja nekoliko biljnih vrsta, uključujući i matičnjak. Za određivanje inhibitornog učinka na neurotransmisiju korištene su kulture moždanog tkiva dva štakora. Pretpostavlja se da se anksiolitičko djelovanje ispitivanih biljnih ekstrakata odvija preko GABA-transaminaze ili GA-dekarboksilaze. U ispitivanju je izmjereno da je vodeni ekstrakt matičnjaka proizveo najveću inhibiciju aktivnosti GABA-transaminaze (inhibitorna koncentracija je bila kod IC=0,35 mg/ml), dok je ekstrakt hmelja pokazao značajnu inhibiciju GA-dekarboksilaze (IC=0,11-0,65 mg/ml).⁹

Lavanda (Lavandula officinalis) sadrži flavonoide, gorke tvari i do 3% eteričnog ulja s više od 40 aktivnih sastojaka, među kojima je linalilacetat, cineol, linalol, kumarin, nerol i borneol. Ispitivanja eteričnog ulja lavande provode se već desetljećima i dokazala su minimalnu toksičnost i signifikantnu antiseptičku i antibakterijsku aktivnost lavande. Ulje se koristi za ublažavanje nesanice, psihičke razdražljivosti i ublažavanje depresije.8 Sedativno djelovanje eteričnog ulja zasniva se na linalilacetatu i linalolu. Na Medicinskom fakultetu u Teheranu provedeno je ispitivanje učinkovitosti tinkture lavande, u komparaciji s imipraminom. Randomizirana studija provedena s ispitanicima kojima je dijagnosticiran lagan do umjereno težak oblik depresije trajala je četiri tjedna. U odnosu na imipramin zabilježena je slabija učinkovitost tinkture lavande, ali su kod primjene imipramina postojale nuspojave nastale zbog antikolinergičkih učinaka.¹⁰ Istraživanja su pokušala objasniti i mehanizam sedativnog djelovanja eteričnog ulja lavande. Zaključeno je da se ne radi o modulaciji GABA-receptora, ali mehanizam nije u potpunosti otkriven. Zapaženo je i da linolol može imati utjecaj na lokomotornu aktivnost.¹¹

Magnolija (Magnolia officinalis) je na našim područjima poznatija kao ukrasna biljka. Kora magnolije sadrži magnolol i honokiol, sastojke koji umanjuju tjeskobu, djeluju antidepresivno i anksiolitički. U studiji, koja je provedena sa štakorima kronično izloženima stresu, korištena je mješavina magnolola i honokiola. Mješavina je davana oralno i pri tome je mjerena serumska koncentracija kortikosterona i hiperaktivnost prije i nakon primjene. Zabilježeno je sniženje razine kortikosterona u serumu, normalizacija razine hidroksitriptamina i povišenje razine adenilil ciklaze.¹²

Matičnjak (Melissa officinalis) je biljka poznata kao tonik za opuštanje kod blage anksioznosti, depresije, nemira, pojačane razdražljivosti i paničnih reakcija.8 Matičnjak je bogat eteričnim uljima (citral, geraniol, linalol, citronelal), flavonoidima, triterpenima, polifenolima i gorkim tvarima. Sedativno djelovanje matičnjaka temelji se na eteričnim uljima i njihovim esterima, a citral i linalol djeluju i spazmolitički.¹³ Kliničkim studijama je potvrđeno da se ekstrakti matičnjaka vezuju direktno na nikotinske i muskarinske receptore ljudskog mozga.¹⁴ Na 20 zdravih mladih ispitanika provedena je randomizirana placebo-kontrolirana studija u kojoj je ispitanicima davan standardizirani ekstrakt matičnjaka, u pojedinačnim dozama od 300, 600 i 900 mg. Rezultati su pokazali poboljšanje pažnje i budnosti nakon primjene ekstrakta matičnjaka u količini od 600 mg. Samoprocjena raspoloženja nakon primjene niskih doza aktivne tvari opisana je kao „smirenost“ do „opuštenost“. Zapaženo je poboljšanje memorije i raspoloženja proporcionalno primijenjenoj dozi. Najveće poboljšanje kognitivnih funkcija postignuto je s pojedinačnom dozom od 1600 mg ekstrakta.¹⁵

L-teanin iz listova zelenog čaja (Camellia sinensis) je aminokiselina koja djeluje kao neurotransmiter, potiče opuštanje odnosno relaksaciju, a da pri tome ne izaziva pospanost. Brojna istraživanja pokušavaju objasniti svojstva i mehanizam djelovanja teanina. Tako je još Kimura 1971. primijetio da teanin utječe na aktivnost središnjeg živčanog sustava miševa. Pojačanje aktivnosti miševa nakon aplikacije kofeina znatno je smanjeno djelovanjem teanina. To je kasnije potvrđeno i novijim studijama u kojima je davanjem 5 μmol/ kg kofeina in vivo postignut stimulirajući učinak, a dodavanjem najmanje 5 μmol/kg teanina postignut je inhibirajući učinak. Pokazalo se i da teanin, unesen bez kofeina, također može imati stimulirajući učinak, što ovisi o dozi.¹⁶ Još jedna studija govori u prilog anksiolitičkom djelovanju teanina. U studiji su sudjelovale dobrovoljne ispitanice podijeljene u dvije grupe prema kriteriju ponašanja: „plašljive“ (bojažljive) i „sigurne“ (manje bojažljive), te im je načinjen početni EEG. Nakon uzimanja 200 mg teanina otopljenog u 100 ml vode izmjereni su alfa-aktivni valovi (karakteristični za mirovanje uz zatvorene oči) nastali u okcipitalnom i temporalnom režnju mozga. Intenzitet valova je bio jači kod „plašljivih“ ispitanica u odnosu na „sigurne“, a unos teanina poboljšao je osjećaj općeg dobrog stanja. Zaključeno je da se unosom teanina može regulirati razina serotonina, dopamina, GABA i glutamata, čime će se potaknuti umirujući učinak. Stoga se teanin može svrstati u skupinu modulatora raspoloženja.¹⁷

Zaključak

Ovdje su izdvojene samo neke biljne vrste koje se primjenjuju u dodacima prehrani i tradicionalnim biljnim lijekovima. Važno je naglasiti da za poboljšanje funkcija živčanog sustava važnu ulogu imaju omega-3 masne kiseline, koenzim Q10, vitamini i oligoelementi. U slučajevima blagih do umjereno teških oblika anksioznosti i depresije može se, prije propisivanja psihofarmaka, pokušati s nefarmakološkim mjerama liječenja i pomoćnim pripravcima na biljnoj osnovi. Oni ne zamjenjuju lijekove, posebno ne kod težih oblika poremećaja. Potvrđeno je da biljni pripravci najčešće nemaju utjecaj na smanjenje radne sposobnosti, a eventualne nuspojave su rijetke i manjeg intenziteta.

Gospina trava (Hypericum perforatum)

Hmelj (Humulus lupulus)

Lavanda (Lavandula officinalis)

Magnolija (Magnolia officinalis)

Matičnjak (Melissa officinalis)

Zeleni čaj (Camellia sinensis)

LITERATURA

1. Selye H. The general adaptation syndrome on the disease of adaptation. J Clin Endocrinol 1946;6:117- 30.
2. Niemitz, Carsten. Stres: Alarm u organizmu. Bibliografski institut & F.A. Brockhaus AG, 2002.
3. Silberg J, Pickles A, Rutter M, Hewitt J, Simonoff E, Maes H, Carbonneau R, Murrelle L, Foley D, Eaves L. The influence of genetic factors and life stress on depression among adolescent girls. Arch Gen Psychiatry 1999;56:225-32.
4. Buchwald P. Stress and Anxiety: Application to Health, Work Place, Community and Education, Nov 2006.
5. http://europa.eu/scadplus/leg/de
6. Čulig J, Štimac D. Izvanbolnička potrošnja lijekova u Gradu Zagrebu u 2007. Zagreb: Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, 2008;39-69.
7. Wagner, Wiesenhauer: Phytotherapie: Phytopharmaka und pflanzliche Homoopathika. Stuttgart, 1995.
8. Chevallier A. The Encyclopedia of Medical Plants. London, 1996;111, 308, 103.
9. Awad R, Levac D, Cybulska P, Merali Z, Trudeau VL, Arnason JT. Effects of traditionally used anxiolytic botanicals on enzymes of the gamma-aminobutyric acid (GABA) system. Can J Physiol Pharmacol 2007;85 (9):933-42.
10. Akhondzadeh S, Kashani L, Fotouhi A, Jarvandi S, Mobaseri M, Moin M, Khani M, Jamshidi AH, Baghalian K, Taghizadeh M. Comparison of Lavandula angustifolia Mill. tincture and imipramine in the treatment of mild to moderate depression: a double-blind, randomized trial. Prog Neuropsychopharmacol Biol Psychiatry 2003;27(1):123-7.
11. Cline M, Taylor JE, Flores J, Bracken S, McCall S, Ceremuga TE. Investigation of the anxiolytic effects of linalool, a lavender extract, in the male Sprague- Dawley rat. AANA J 2008;76(1):47-52.
12. Xu Q, Yi LT, Pan Y, Wang X, Li YC, Li JM, Wang CP, Kong LD. Antidepressant-like effects of the mixture of honokiol and magnolol from the barks of Magnolia officinalis in stressed rodents. Prog Neuropsychopharmacol Biol Psychiatry 2008;32(3):715-25.
13. Wagner H, Sprinkmeyer L. Uber die pharmakologische Wirkung von Melissengeist. Dtch Apoth Z 1973;113:1159.
14. Kennedy DO, Scholey AB. The psychopharmacology of European herbs with cognition-enhancing properties. Curr Pharm Des 2006;12(35):4613-23.
15. Kennedy DO, Wake G, Savelev S, Tildesley NT, Perry EK, Wesnes KA, Scholey AB. Modulation of mood and cognitive performance following acute administration of single doses of Melissa officinalis (Lemon balm) with human CNS nicotinic and muscarinic receptor-binding properties. Neuropsychopharmacology 2003;28(10):1871-81.
16. Kakuda T, Nozawa A, Unno T, Okamura N, Okai O. Inhibiting effects of theanine on caffeine stimulation evaluated by EEG in the rat. Biosci Biotechnol Biochem 2000;64:287-93.
17. Kobayashi K, Nagato Y, Aoi N, Jubeja LR, Kim M, Yamamoto T, Sugimoto S. Effects of L-theanine on the Release of alpha-Brain Waves in Human Volunteers. Nippon Noegikagaku Kaishi 1998;72(2):153-7.