Pogled na liječenje HCV infekcija iz perspektive farmakoekonomista: intervju s prof. dr. sc. Zoltánom Kalóm
HCV infekcije su javnozdravstveni prioritet u gotovo svim zemljama. Uz pomoć antivirusnih lijekova s izravnim djelovanjem, nije potrebno čekati godinama kako bi se uočila zdravstvena dobit jer je ona značajna i trenutna, a postoji i velik potencijal za eliminaciju bolesti. Vlasti zemalja srednje i jugoistočne Europe prate politiku omogućavanja dostupnosti gotovo svim terapijama, ali u malim količinama. Kako navodi prof. dr. sc. Zoltán Kaló, farmakoekonomski stručnjak, u slučaju liječenja manjeg broja bolesnika od incidencije, populacija bolesnika će rasti i nikada se neće eliminirati HCV. Stoga valja promijeniti tendenciju i povećati broj liječenih u odnosu na broj bolesnika koji se zaraze.
OGLAS
|
Farmakoekonomske analize predstavljaju neizostavan dio procesa uvođenja novih lijekova na tržište. Značaj novih lijekova za državu i bolesnike, ali i trendove na globalnoj i regionalnoj razini, s farmakoekonomskog aspekta, prokomentirali smo s prof. dr. sc. Zoltánom Kalóm, svjetski priznatim farmakoekonomskim stručnjakom. Prof. Kaló već dulje od 15 godina djeluje u području farmaceutske znanosti i industrije, a specijaliziran je za organizaciju zdravstvenih sustava i evaluaciju zdravstvenih tehnologija te ekonomsko modeliranje i strateško određivanje cijena zdravstvenih tehnologija. Autor je triju i koautor 20 stručnih knjiga, a objavio je više od 80 znanstvenih članaka. Trenutačno je profesor na Fakultetu društvenih znanosti u Budimpešti, na Odjelu zdravstvene politike i zdravstvene ekonomije u sklopu Zdravstvenoekonomskog istraživačkog centra te direktor Syreon istraživačkog instituta. Kakva je globalna situacija u zdravstvu? Koje zemlje ulažu najviše u taj sektor? PROF. KALÓ: Moguće je definirati tri faktora koji utječu na investicije u zdravstvo. Općenito, zemlje s većim prihodima investiraju veći dio BDP- a u zdravstveni sektor. Drugi faktor povezan je s ekonomskim rastom. Ako gospodarstvo raste, zemlje će biti spremne uložiti više sredstava u zdravstveni sustav, dok će u slučaju recesije sredstva namijenjena zdravstvu biti smanjena. Treći faktor je neovisnost zdravstva u odnosu na gospodarstvo. Neke zemlje smatraju zdravstvo političkim prioritetom. Loši pak uvjeti rada i niska primanja potiču zdravstvene radnike da napuste zemlju; gotovo svi imaju bolesnika u obiteljima, pa manjak ulaganja u zdravstveni sustav stvara snažne političke signale u demokratski uređenim zemljama.Antivirusni lijekovi s izravnim djelovanjem – značajna i trenutna dobitU usporedbi s ostalim područjima, čime novi lijekovi za liječenje hepatitis C virusne infekcije (HCV) opravdavaju novac uložen u njih? Postoje li razlike u političkim pristupima između zemalja/regija?PROF. KALÓ: Neispunjene potrebe bolesnika su velike, a HCV infekcije javnozdravstveni prioritet u gotovo svim zemljama, djelomično i zbog toga što se velik dio bolesnika zarazio preko zdravstvenog sustava. Uz pomoć antivirusnih lijekova s izravnim djelovanjem, nije potrebno čekati godinama kako bi se uočila zdravstvena dobit jer je ona značajna i trenutna, a postoji i velik potencijal za eliminaciju bolesti. U velikom broju slučajeva novi lijekovi opravdavaju svoju cijenu. Ipak, u zemljama niže financijske moći cijena bi trebala biti snižena putem ugovora o povjerljivosti kako bi se dokazala isplativost lijekova. Velik problem predstavlja pristupačnost lijekova jer je utjecaj antivirusnih lijekova s izravnim djelovanjem na budžet golem. Koji su globalni trendovi u liječenju HCV infekcija? Kakva su vaša očekivanja za idućih pet godina?PROF. KALÓ: Moguće je raspoznati dvije osnovne strategije. Neke zemlje i njihovi sustavi zdravstvenog osiguranja uvrštavaju na listu sve vrste novih molekula uz visoke razine ograničenja volumena. Drugi sustavi odabiru samo dokazano učinkovite lijekove i čine ih dostupnima u značajno većim količinama. Prva strategija je uglavnom temeljena na političkim ambicijama i nažalost ne može pružiti dovoljno širok pristup novim terapijskim mogućnostima. Drugi pristup možda ne nudi sve inovativne terapije, ali omogućuje pristup liječenju većem broju bolesnika. U idućih pet godina očekujem značajno sniženje cijene moderne terapije bez interferona, što je preduvjet da terapija postane pristupačna i dostupna. Eliminacija HCV-a: povećanje broja liječenih u odnosu na broj zaraženihKako biste opisali liječenje HCV-a u našoj regiji? PROF. KALÓ: Trenutačna situacija u srednjoj i jugoistočnoj Europi izrazito je podvojena. Vlasti zemalja srednje i jugoistočne Europe prate politiku omogućavanja dostupnosti gotovo svim terapijama, ali u malim količinama. To znači da izrazito malen broj bolesnika može profitirati od novih terapija. Bolesnici trebaju čekati do posljednje faze bolesti, sve do fibroze jetre, što nikako nije dobro rješenje. U slučaju liječenja manjeg broja bolesnika od incidencije, populacija bolesnika će rasti i nikada nećemo uspjeti eliminirati HCV. Treba promijeniti tendenciju i povećati broj liječenih u odnosu na broj bolesnika koji se zaraze svake godine.Nedavno ste sudjelovali na sastanku u Budimpešti, čija je tema bila financijska isplativost liječenja poremećaja funkcije jetre. Koji su se zaključci mogli izvući s tog sastanka? PROF. KALÓ: Sastanak o kojemu je riječ, CELD (engl. Cost-effectiveness in Liver Disorders, 23. – 25. lipnja 2016.), pružio je otvorenu i inspirativnu raspravu, koncentrirajući se na potrebe eliminacije HCV-a. Jedan od prvih faktora uspjeha je da donositelji odluka shvate preduvjete eliminacije bolesti. Po mome mišljenju, ključni sudionici su svjesni potrebe za većim resursima kako bi se povećao broj liječenih bolesnika. Ako sustavi zdravstvenog osiguranja potražuju veću količinu lijekova, to će rezultirati snižavanjem cijene. Takav rasplet je potreban u europskim zemljama s nižim prihodima, s obzirom na trenutačnu cijenu terapije bez interferona. S druge strane, farmaceutske su tvrtke sklonije sniženju cijene kada je javni novac kompenziran većim količinama lijekova.U dijelu sastanka vodili ste sesiju o financiranju stvarne zdravstvene inovacije u europskim zemljama s nižim prihodima. PROF. KALÓ: Uspostava sustava financiranja stvarnih inovacija nije jednostavna. Industrija percipira inovaciju drugačije od donositelja odluka. U mnogim slučajevima proizvođači predstavljaju svoj novi lijek kao inovativan iako je molekula na kojoj se temelji vrlo slična nekom od lijekova već prisutnih na tržištu. Takvi lijekovi ne nude stvarnu dodatnu vrijednost, već su nešto poput „metoo“ lijekova. Inovacija podrazumijeva dokazanu dodatnu vrijednost na postojeću terapiju, rješavajući pritom problem neispunjenih potreba bolesnika. Ako sustavi zdravstvenog osiguranja prihvate primarnu cijenu samo za stvarnu inovaciju, onda više raspoloživih resursa može biti iskorišteno za te vrijedne nove terapije. Francuski model je najbliži takvoj vrsti rješenja, a sličan mu je i njemački model. HCV terapija bez interferona primjer je financiranja stvarne inovacije. U tom slučaju dobit bolesnika je značajna, u usporedbi s prethodnim terapijama baziranima na interferonu, a rezultat vidljiv i mjerljiv već nekoliko tjedana nakon početka liječenja.Najvrednija inovacija od pojave GlivecaPočetkom godine sudjelovali ste i na stručnom sastanku u Zagrebu. Jesu li sudionici došli do zaključaka koji se tiču isključivo Hrvatske? Koja je vaša preporuka za hrvatski zdravstveni sustav u svezi ulaganja u liječenje HCV-a?PROF. KALÓ: Svi sudionici zagrebačkog sastanka izrazito su entuzijastični, promatrao sam predanost zdravstvenih djelatnika i to je nešto što ulijeva povjerenje u budućnost. Za postizanje konkretnog rezultata u liječenju HCV infekcija valja biti ustrajan; smatram to ključnom spoznajom i vrstom prijedloga za kolege iz Hrvatske. Između zdravstvenih djelatnika i kreatora politike postoji bitna razlika. Sudionici sastanka bili su vidljivo uzbuđeni pri spomenu eliminacije virusa iz Hrvatske, ali kreatori politike u suštini vide financijski utjecaj liječenja. Preporučio bih hrvatskim kolegama da budu uporni u pojašnjavanju i naglašavanju važnosti novih lijekova, jer je, prema mome mišljenju, to najvrednija farmaceutska inovacija još od pojave Gliveca. Predstavljanje nove terapije i njeno uključivanje u dnevnu zdravstvenu praksu ne može se dogoditi preko noći, već je isključivo rezultat predanog i marljivog rada. Problem koji se ne rješava danas stvara dodatne probleme u budućnosti, a medicinska zajednica ima vodeću ulogu u tom, možemo reći, pionirskom poslu. Nitko drugi ne može taj posao obaviti umjesto nje. ADCRHCV160323, rujan 2016. |
Prof. dr. sc. Zoltán Kaló, svjetski priznat farmakoekonomski stručnjak, ističe kako je HCV terapija bez interferona primjer financiranja stvarne inovacije: dobit bolesnika je značajna, a rezultat vidljiv već nakon nekoliko tjedana liječenja |
OGLASI
