Fiziologija disanja i dostava kisika u tkiva u hiperbaričnim uvjetima

Glavni učinak HBOT-a u terapijskome rasponu jest povećanje parcijalnoga tlaka kisika u tkivu, kisikom otopljenim u plazmi. Ostali učinci u zdravih osoba uključuju blagu bradikardiju s odgovarajućim smanjenjem minutnoga volumena srca i malo povećanje sustavnoga žilnog otpora uzrokovanoga hiperoksijskom vazokonstrikcijom. Hiperoksijska vazokonstrikcija pojačava tonus glatkih mišića srednjih i malih krvnih žila u arterijskom i u venskom krvotoku te u mikrokrvotoku. To je jednim dijelom posljedica poništavanja parakrinskih učinaka endogenih vazodilatatora, primjerice dušikova oksida. Oksigeniranje tkiva aktivno se regulira i hiperoksijska vazokonstrikcija zabilježena je u gotovo svim tkivima. Ipak, intenzitet vazokonstrikcije nije isti u svim organima i učinak kisika je najizraženiji u krvotoku mozga i srca, organa s najvećom potrebom aerobnoga bazalnoga metabolizma. Iznimka je krvotok ošita i drugih respiratornih mišića koji zbog veće gustoće udisajnoga medija u uvjetima HBOT-a obnašaju intenzivniji rad. Iako HBOT smanjuje protok krvi kroz mikrokrvotok zdravih tkiva, dodatni kisik otopljen u plazmi u biti povećava parcijalni tlak kisika. Taj dodatni kisik ne povećava primitak kisika u tkivu, osim u slučaju kad je dobava kisika smanjena ispod kritične razine za ovisnost aerobnoga metabolizma o raspoloživom kisiku. U tkivima u kojima je stanična hipoksija uzrokovana poremećajem mikrokrvotoka HBOT ne uzrokuje znatnu vazokonstrikciju i privremeno korigira parcijalni tlak kisika do gotovo normalnih vrijednosti.