Uloga testa inhibitorima protonske pumpe (IPP-test) u dijagnostici gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB)
Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) česta je u općoj populaciji. U zapadnom se svijetu simptomi GERB-a pojavljuju u oko 20 do 40% populacije, a dnevna pojava žgaravice javlja se u 20% odraslih. Naziv gastroezofagealna refluksna bolest uključuje sve osobe koje su izložene riziku nastanka organskih komplikacija jednjaka i bronhopulmonalnog sustava zbog refluksa želučanog sadržaja u jednjak i dišne puteve i one osobe koje imaju bitno poremećenu kvalitetu života zbog refluksnih simptoma. Najčešće se osobe s refluksnim simptomima prvo jave liječnicima opće prakse, a tek manji broj njih izravno gastroenterolozima. Stoga je važno istaknuti da otkrivanje te bolesti i njeno liječenje jest u domeni liječnika opće prakse
OGLAS
|
Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) definirana je prisustvom refluksa želučanog sadržaja u jednjak i dišne putove, a uključuje sve osobe koje su zbog refluksa izložene riziku nastanka organskih komplikacija jednjaka i bronhopulmonalnog sustava i one osobe koje imaju bitno poremećenu kvalitetu života zbog refluksnih simptoma. Širok je spektar simptoma i znakova refluksne bolesti i visoka je prevalencija endoskopski negativnog GERB-a (tablica 1). Sve to otežava jasan dijagnostički i terapijski pristup refluksnoj bolesti. Dijagnostička paleta uključuje anamnezu sa specifičnim pitanjima, test inhibitorima protonske pumpe i gornju endoskopsku pretragu. Svim bolesnicima sa žgaravicom nije potrebno izvršiti endoskopski pregled. Indiciran je u sljedećim slučajevima:
Najčešće se dijagnoza GERB-a postavlja na temelju tipičnih refluksnih simptoma. Žgaravica, češće udružena s regurgitacijom, smatra se tipičnim simptomom bolesti. U nedostatku „zlatnog standarda“ za dijagnozu GERB-a pojava žgaravice, kao jedinog ili vodećeg simptoma, smatrala se dostatnom za dijagnozu bolesti. Ipak, dijagnoza postavljena na temelju žgaravice i regurgitacije je suboptimalna. Njena specifičnost je 78%, a osjetljivost 60%. Test inhibitorima protonske pumpeKako bi se povećala točnost dijagnoze GERB-a i njegovih ekstraezofagealnih simptoma, uz anamnezu je predloženo kratkotrajno propisivanje inhibitora protonske pumpe (IPP), nazvano test-inhibitorima protonske pumpe. Kako je žgaravica dominantan simptom refluksne bolesti, a primjena IPPa brzo smanjuje bol, korisno je empirijsko testiranje IPP-testom. Obično se tijekom sedam dana propisuje IPP u dvostrukoj dozi (2x standardna doza). Ako se simptomi GERB-a smanje za 75%, test se smatra pozitivnim, a osjetljivost mu je oko 83%. Međutim, s testiranjem treba biti oprezan. Testiranje ne treba primijeniti bez prethodnog endoskopskog pregleda bolesnicima starijim od 50 godina i onima s alarmantnim simptomima (tablica 2). Ako se pak posumnja na ekstraezofagelane refluksne simptome, provodi se isti taj test ali tijekom tri mjeseca. Unutar nekoliko dana bitno se smanje tipični simptomi GERB-a ili nestaju. Za značajno smanjenje bronhopulmonalnih i ORL-simptoma, ako su povezani s refluksom, treba proteći najmanje tri mjeseca.Ipak, postoje i zamjerke tom testu. Zbog preklapanja simptoma refluksne bolesti s funkcijskim, dispeptičkim smetnjama test može imati placebo-učinak ili može biti lažno negativan. U slučaju neerozivne refluksne bolesti (NERB), kod koje dominiraju funkcijske smetnje, moguć je slab odgovor na IPP-test. Rezultati nekoliko recentnih meta-analiza upućuju na konfliktne, različite vrijednosti i koristi od IPP-testa. Unatoč navedenom i u nedostatku alternativne metode, zbog svoje jednostavnosti i neagresivnosti, IPP-test se smatra senzitivnim za dijagnozu GERB-a, nekardijalne boli u prsima i kao preliminarni dokaz ekstraezofagealnih simptoma GERB-a. U svakodnevnoj općoj praksi, zajedno s anamnezom, IPP-test se smatra korisnim za potvrdu gastroezofagealne refluksne bolesti i ekstraezofagealnih refluksnih smetnji. |
TABLICA 1. Simptomi refluksne bolesti
TABLICA 2. Alarmantni simptomi refluksne bolesti |







