Uloga testa inhibitorima protonske pumpe (IPP-test) u dijagnostici gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB)

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) definirana je prisustvom refluksa želučanog sadržaja u jednjak i dišne putove, a uključuje sve osobe koje su zbog refluksa izložene riziku nastanka organskih komplikacija jednjaka i bronhopulmonalnog sustava i one osobe koje imaju bitno poremećenu kvalitetu života zbog refluksnih simptoma.

Širok je spektar simptoma i znakova refluksne bolesti i visoka je prevalencija endoskopski negativnog GERB-a (tablica 1). Sve to otežava jasan dijagnostički i terapijski pristup refluksnoj bolesti. Dijagnostička paleta uključuje anamnezu sa specifičnim pitanjima, test inhibitorima protonske pumpe i gornju endoskopsku pretragu.

Svim bolesnicima sa žgaravicom nije potrebno izvršiti endoskopski pregled. Indiciran je u sljedećim slučajevima:

1. bolesnicima sa žgaravicom koji su dobili lijekove za refluksnu bolest, empirijsku terapiju, ali i dalje imaju smetnje ili se simptomi ponavljaju;
2. bolesnicima koji imaju otežano gutanje, bol u epigastriju, atipične znakove bolesti, alarmantne simptome;
3. svim bolesnicima, starijim od 50 godina, koji se prvi put javljaju sa znakovima refluksne bolesti.

Najčešće se dijagnoza GERB-a postavlja na temelju tipičnih refluksnih simptoma. Žgaravica, češće udružena s regurgitacijom, smatra se tipičnim simptomom bolesti. U nedostatku „zlatnog standarda“ za dijagnozu GERB-a pojava žgaravice, kao jedinog ili vodećeg simptoma, smatrala se dostatnom za dijagnozu bolesti. Ipak, dijagnoza postavljena na temelju žgaravice i regurgitacije je suboptimalna. Njena specifičnost je 78%, a osjetljivost 60%.

Test inhibitorima protonske pumpe

Kako bi se povećala točnost dijagnoze GERB-a i njegovih ekstraezofagealnih simptoma, uz anamnezu je predloženo kratkotrajno propisivanje inhibitora protonske pumpe (IPP), nazvano test-inhibitorima protonske pumpe. Kako je žgaravica dominantan simptom refluksne bolesti, a primjena IPPa brzo smanjuje bol, korisno je empirijsko testiranje IPP-testom. Obično se tijekom sedam dana propisuje IPP u dvostrukoj dozi (2x standardna doza). Ako se simptomi GERB-a smanje za 75%, test se smatra pozitivnim, a osjetljivost mu je oko 83%. Međutim, s testiranjem treba biti oprezan. Testiranje ne treba primijeniti bez prethodnog endoskopskog pregleda bolesnicima starijim od 50 godina i onima s alarmantnim simptomima (tablica 2).

Ipak, postoje i zamjerke tom testu. Zbog preklapanja simptoma refluksne bolesti s funkcijskim, dispeptičkim smetnjama test može imati placebo-učinak ili može biti lažno negativan. U slučaju neerozivne refluksne bolesti (NERB), kod koje dominiraju funkcijske smetnje, moguć je slab odgovor na IPP-test. Rezultati nekoliko recentnih meta-analiza upućuju na konfliktne, različite vrijednosti i koristi od IPP-testa.