Učinkoviti postupci za trudnice s graničnom hiperglikemijom

Gestacijski diabetes mellitus (GDM) obično se definira kao „bilo koji stupanj intolerancije glukoze ili hiperglikemija koja se prvi put primijeti tijekom trudnoće“. Stoga GDM može uključiti prethodno neprepoznat dijabetes tipa 1 ili 2. Probir za GDM obično je dio standardnog probira svih trudnica ili selektivnog probira žena s većim rizikom. Međutim, različiti zdravstveni autoriteti preporučuju drugačije dijagnostičke kriterije za GDM, što znači da će različite populacije žena u različitim dijelovima svijeta dobiti dijagnozu GDM-a. Neke žene nemaju toliko visoku razinu hiperglikemije da bi im se dijagnosticirao GDM, ali su blizu gornje granice normalnih vrijednosti. Žene s GDM-om imaju veći rizik od neželjenih ishoda trudnoće. Stoga im mogu koristiti intervencije kojima je cilj smanjenje koncentracije glukoze u plazmi. 

Hiperglikemija u trudnoći pogađa i majku i dijete. Može biti povezana s poremećajima kao što je makrosomija (porođajna masa iznad 4000 g), sindrom respiratornog distresa i budući razvoj debljine i dijabetesa tipa 1 ili 2 u djece, preeklampsija, porođajne ozljede i razvoj dijabetesa tipa 2 u majke. Veza između hiperglikemije i neželjenih ishoda trudnoće nije povezana s nekim pragom razine glukoze u plazmi, već je nužno kontinuirano izlaganje hiperglikemiji. Stoga nije jasno u kojoj mjeri treba reagirati na hiperglikemiju u trudnoći i treba li išta raditi da bi se normalizirala glikemija u žena koje imaju hiperglikemiju ispod vrijednosti potrebnih za dijagnozu gestacijskog dijabetesa. 

U Cochrane sustavni pregled, koji je analizirao literaturu objavljenu do studenoga 2011., uključena su četiri istraživanja s ukupno 543 žene i njihove djece. Tri od četiri uključene studije imale su umjeren do visok rizik od pristranosti, a u četvrtoj je rizik bio nizak do umjeren. Djeca žena koje su imale granični GDM i koje su bile liječene (općenitim savjetovanjem o prehrani i metaboličkim nadzorom) imala su manju vjerojatnost od makrosomije i pretjerane veličine za svoju gestacijsku dob kad su uspoređena s djecom žena čiji granični GDM nije bio liječen. Nije bilo značajnih razlika u učestalosti carskih rezova ili operativnog vaginalnog poroda između te dvije skupine. 

Autori Cochrane sustavnog pregleda zaključuju da pružanje savjeta o prehrani i nadziranje razine glukoze u plazmi u trudnica s hiperglikemijom koja ne zadovoljava kriterije za GDM ili dijabetes tipa 2 pomaže u smanjenju broja djece s makrosomijom i djece koja su prevelika za svoju gestacijsku dob, a ne povećava učestalost carskog reza i operativnog vaginalnog poroda. Važno je naglasiti da se zaključak temelji na četiri malena istraživanja, od kojih su tri imala umjeren do visok rizik od pristranosti. U istraživanjima nije provedeno dulje praćenja ishoda majki i djece. 

Han S, Crowther CA, Middleton P. Interventions for pregnant women with hyperglycaemia not meeting gestational diabetes and type 2 diabetes diagnostic criteria. Cochrane Database Syst Rev. 2012;1:CD009037. 

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 19 Br. 104/105