MEDIX, God. 27 Br. 150/151  •  Pregledni članak  •  Kardiologija HR ENG

Terapijska hipotermija u svjetlu recentnih kliničkih istraživanjaTherapeutic hypothermia in the light of recent clinical studies

Marin Pavlov, Zdravko Babić, Diana Delić Brkljačić

Liječenje bolesnika nakon srčanog zastoja izmijenilo je karakter akutne kardiološke skrbi u posljednjih 20 godina. Brojne koronarne jedinice, primjenjivane dominantno za nadzor srčanoga ritma, postale su prave jedinice intenzivne skrbi i liječenja. Golem utjecaj u ovoj transformaciji imala je terapijska hipotermija, postupak koji je postao sastavni dio protokola za liječenje bolesnika. Inicijalna istraživanja upućivala su na povoljan utjecaj hipotermije na neurološke ishode i preživljenje bolesnika nakon preboljenja srčanog zastoja s perzistentnim poremećajem svijesti. Hipotermija je kao postupak uvedena i u smjernice Europskoga kardiološkoga društva s razinom dokaza Ib. Međutim, nekoliko recentnih istraživanja pobudilo je sumnju u korist od postupka pothlađivanja. Posljednja u nizu, Hypothermia versus Normothermia after Out-of-Hospital Cardiac Arrest, donijela je robusne dokaze koji pobijaju korist od hipotermije. U tome randomiziranom, multicentričnom istraživanju nije bilo razlike u preživljenju ni u neurološkim ishodima između skupina bolesnika liječenih terapijskom hipotermijom (330C) i onih u kojih je provedeno samo sprječavanje hipertermije (< 37,80C). Rezultati istraživanja široko su odjeknuli i već doveli do promjene prakse. Može se reći da je suglasjem napušteno pothlađivanje do 330C te se sada inzistira na izbjegavanju hipertermije. Kako je hipertermija sastavni dio postresuscitacijskoga sindroma, aktivni postupci u smislu snizivanja temperature, što ponekad uključuje i uporabu uređaja za pothlađivanje, i dalje će biti nužni u liječenju tih bolesnika.

Ključne riječi:
hipoksijsko-ishemijska moždana ozljeda; intenzivna kardiološka skrb; izvanbolnički srčani zastoj; reanimacija; terapijska hipotermija

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 27 Br. 150/151

In the last 20 years, the treatment of patients after cardiac arrest has shaped the character of acute cardiac care. Throughout the world, numerous coronary care units have been transformed to full-operating intensive care units. Much impact on this process is due to therapeutic hypothermia, a method that has become deeply implemented in the post-arrest treatment protocols. Initial studies implied a positive impact of hypothermia on neurologic outcomes and survival of resuscitated patients with persistent coma. Following such results, therapeutic hypothermia was introduced in the European Society of Cardiology guidelines with the level of evidence Ib. However, recent studies raised the question whether hypothermia has an impact on outcome. In particular, Hypothermia versus Normothermia after Out-of-Hospital Cardiac Arrest, provided robust evidence of lack of benefits of hypothermia. In this randomised, multicentric study, no difference in survival and neurologic outcome was observed between the group of patients treated with hypothermia (330C) and those in whom avoidance of hypothermia was performed. These data made an impact on current practice. Cooling to 330C is no longer supported, while the focus has shifted towards avoiding of hyperthermia. As fever is an integral part of post-resuscitation syndrome, active temperature management (sometimes including intravascular cooling) will remain a crucial part of the bundle of care for such patients.

Key words:
acute cardiac care; hypoxic-ischemic brain injury; out-of-hospital cardiac arrest; resuscitation; therapeutic hypothermia