Značaj farmakogenetike u suvremenom psihijatrijskom liječenju?

Prvobitna istraživanja u farmakogenetici bila su usmjerena na pronalaženje mutacija enzima koji su uvjetovali individualne razlike u metaboliziranju lijekova. Istraživanja su se potom proširila na gene koji kontroliraju farmakodinamičke procese. Ispitivanja polimorfizama, receptora, enzima i transportera s farmakodinamske strane i polimorfizama metaboličkih enzima – citokroma P450 (CYP) s farmakokinetske strane, jedina su za sada koja pokazuju značajan potencijal za primjenu u kliničkoj praksi. Farmakodinamski pokazatelji u psihijatrijskoj praksi koji su najviše istraženi su polimorfizmi: ABCB1 transporter (MDR), COMT, DAT, DRD2 i SERT. Među farmakokinetskim pokazateljima najveći doprinos u metaboliziranju ima CYP3A4 (50%), CYP2D6 (20%), te CYP2C9 i CYP2C19 (15%). Spori metabolizatori (engl. poor metabolizer, PM) su pod rizikom za intoksikaciju lijekom koji se pretežno metabolizira putem CYP2D6. Sukladno tome, rutinska genotipizacija za CYP2D6 danas se preporučuje s ciljem izbjegavanja intoksikacija, proglašavanja rezistencije ili razlikovanja neuzimanja lijeka od ultrabrzih metabolizatora lijeka.