Debljina i nealkoholna masna bolest jetre – kako liječiti usporedno rastuće epidemije

Usprkos velikom interesu za problematiku nealkoholne masne bolesti jetre (engl. non-alcoholic fatty liver disease - NAFLD), teret te bolesti i dalje raste, uglavnom kao posljedica usporednog napredovanja epidemije debljine. Debljina ima negativan utjecaj na funkciju gotovo svih organa pa tako i jetre. Ekscesivna metabolička aktivnost visceralne masti i disregulacija sinteze adipokina, kakvu nalazimo u osoba s centralnim tipom debljine, povisuju razinu proupalnih medijatora i podržavaju stanje kronične sustavne upale i endotelne disfunkcije. Takav okoliš predisponira razvoj NAFLD-a i drugih sastavnica metaboličkog sindroma, uključujući dislipidemiju, arterijsku hipertenziju i inzulinsku rezistenciju. Sve je više dokaza da važnu ulogu u razvoju bolesti ima i disbalans crijevne mikrobiote. U bolesnika s debljinom i NAFLD-om smanjenje tjelesne mase za 7-10% rezultira značajnim poboljšanjem biokemijskih i histoloških parametara steatoze i nealkoholnog steatohepatitisa (NASH) te usporavanjem napredovanja fibroze jetre. Iako se brojni lijekovi trenutno ispituju za liječenje NAFLD-a, niti jedan još nije dobio službeno odobrenje regulatornih agencija. Međutim, nekoliko klasa antihiperglikemijskih lijekova i lijekova za liječenje debljine (pioglitazon, SGLT-2 inhibitori, agonisti GLP-1 receptora i multiagonisti) pokazalo je povoljne učinke na razinu jetrenih enzima, sadržaj masti u jetri, a u određenim slučajevima i na histološke značajke kao što su upala i fibroza.