Etiopatogeneza i liječenje kronične spontane urtikarije

Autor: Ana Barišić, Suzana Ljubojević Hadžavdić
Sažetak:

Kronična spontana urtikarija upalna je bolest karakterizirana pojavom urtika i angioedema u razdoblju od šest tjedana i duže, s prevalencijom između 1 i 2% u općoj populaciji. Etiologija bolesti nije do kraja razjašnjena, a patogenetski je u 50% bolesnika identificiran podležeći autoimunosni mehanizam aktivacije mastocita. S obzirom da se nastanak urtika i angiedema povezuje s degranulacijom upalnih stanica i otpuštenjem histamina, u terapiji se koriste lijekovi koji djeluju na histaminske receptore te imunomodulatorni lijekovi, u cilju smanjenja simptoma do spontane regresije bolesti. U dijagnostici je nužan sveobuhvatan pristup bolesniku jer je ova bolest praćena brojnim komorbiditetima te utječe na kvalitetu života bolesnika. U kliničkoj praksi treba staviti naglasak na posebne skupine bolesnika, tj. trudnice i djecu, zbog posebnosti u kliničkoj prezentaciji i zbog terapijskih ograničenja.

Ključne riječi:

antagonisti H1 receptora; ciklosporin; kronična spontana urtikarija; mastociti; omalizumab