Lijekovi koji su obilježili desetljeće u kardiologiji

Prva studija koja je antikoagulantne lijekove koji nisu ovisni o vitaminu K (engl. non-vitamin K oral anticoagulants, NOAC) uvela u široku kliničku praksu bila je RE-LY s dabigatranom. Robustni dizajn s poznatim dozama potvrđen je u nizu relevantnih specifičnih skupina bolesnika (kod PVI, nakon PCI), kao i u podatcima iz stvarnoga života. Koncept antikoagulacije dabigatranom zaokružen je i aktualno još uvijek jedinim praktično i pragmatično dostupnim antidotom. Povijesna usredotočenost terapije šećerne bolesti tipa 2 na kontrolu glikemije nikad nije konkluzivno mogla dokazati pozitivan učinak na tvrde kardiovaskularne ishode i/ili makrovaskularne komplikacije. Stoga je taj „glukocentrični“ pristup dolaskom novih podataka o smanjenju kardiovaskularne smrtnosti i ishoda povezanih sa zatajivanjem srca morao ustupiti mjesto „holističkome“ pristupu s kontrolom kardiovaskularnoga rizika. Posebna odgovornost je na kardiolozima koji bi aktivno trebali tražiti bolesnike s odgovarajućim značajkama za primjenu relativno jednostavne i sigurne, i – kod prave indikacije – visoko učinkovite terapije inhibitorima suprijenosnika natrija i glukoze, SGLT2i, s ciljem smanjivanja kardioloških ishoda i smrtnosti. Najnoviji podatci vrlo će vjerojatno pridonijeti daljnjoj emancipaciji SGLT2 inhibitora izvan granica šećerne bolesti, s očekivanim ulaskom u smjernice za liječenje zatajivanja srca, kao nova, peta skupina lijekova s učinkom na smrtnost u tih bolesnika.