Sport nije više najljepša od manje važnih stvari, već vrlo važna stvar
OGLAS
Kada je prije 3 i pol desetljeća osmišljen pojam Bioetika i počeo razvitak njezine ideje, profesor Van Ransselaer Potter novu je znanost pjesnički opisao kao izgradnju mosta ka budućnosti. A kod rada i umjetnosti, iako je u osnovi duh, nužno je zasukati rukave i raditi. Ustvari, rad je je osnova življenja, kako je rekao jedan od otaca europske misli, Goethe. Dok se u filozofiji nešto može iscrpiti i završiti samom raspravom, u životu je nužno aktivirati snagu, trošiti energiju, raditi. Tako je i u medicini. Na primjer, važnije je vađenje slijepog crijeva kada je ono upaljeno, bez odlaganja, vješto i sigurno, nego najdublja rasprava o njegovom smještaju, podrijetlu, funkciji. Ovo je uvod u jedno od najvažnijih pitanja suvremenog ljudskog određenja i ponašanja – mjesta i uloge sporta. Dva njegova učinka čine ga veoma značajnim bioetičkim čimbenikom – ljudsko zdravlje i olimpijska etika. Kao što je napao i djelomično upropastio prirodu, čovjek je načeo i svoje zdravlje. Svakome je jasno da pretjerano jelo, pušenje, uživanje alkohola, nekontrolirana upotreba lijekova i svake vrste droga nisu dobri. Oni sigurno upropašćuju zdravlje. Ali tu ne prestaju opasnosti. Isto toliko su za elementarno zdravlje opasni nekretanje i tjelesna pasivnost, iz čega nastaje i umrtvljenost duha. Oba oblika negativnog odnošenja loše djeluju na zdravlje i osobnost. Izlaz je, razumije se, u sportu. Samo redovno i stalno kretanje može poboljšati rad cijelog tijela i životne funkcije, ali i osloboditi osobu loših ovisničkih navika. Nisu samo neposredne genetske promjene uzrok mogućih nevolja. Građa i fiziologija slabe i postaju disfunkcionalne ako se čovjek ne kreće dovoljno. Kada je Saint-Simon prije dva stoljeća učio da se mora raditi i da su neradnici ljudski trutovi, nije se moglo zamisliti da će doći vrijeme kada će i veoma marljivi radnici, a koji se ne kreću i stalno sjede pred kompjutorom ili nekom drugom mašinom, biti sebi neprijatelji jer takvim načinom života izazivaju oštećenja srca i krvotoka, mišićnog sustava, kostiju i kralješnice, te bolne promjene u cijelom tijelu. Ne može se izmijeniti način rada ili savjetovati nerad, ali kao protutežu u zapuštanju zdravog stanja tijela, svakako valja istaknuti bavljenje sportom.
Pet olimpijskih krugova osnovnih boja najpoznatiji je logo na svijetu. Nikada se ne crtaju odvojeno, već, uvijek cjeloviti, svjedoče o moći ljudi da se povezuju, poštuju i da nastupaju zajedno, prije svega u sportu, a potom i u svim drugim sferamaTo je također nužno i zbog promjena načina života novih generacija. Danas su djeca zbog bolje ishrane, uspješne zaštite od bolesti, lijepih uvjeta života u djetinjstvu, razvijenija, viša i snažnija od roditelja, baka i djedova. Za održavanje cjeloživotne kondicije i ispravnog stanja tijela i psihe nužno je da se bave sportom. Ovo je osobito važno za djevojke. Zbog izmijenjenog načina života one nemaju izvornu genetsku stabilnost za osnovu funkciju – stvaranje potomstva. Teže zatrudne, teže zadržavaju plod, češći su problemi tijekom trudnoće i spontani pobačaji. Zato odgovorni ljudi naglašavaju da bi djevojčice trebale imati više satova tjelovježbe od dječaka. To je potrebno i kao prevencija osteoporoze, boljke suvremene žene, koja živi dulje od svojih predaka, ali zbog nedovoljnog bavljena sportom postaje plijen svoga nekretanja. Sport je nužan kao izraz unutrašnjeg nagona za kretanjem, želje za igrom, manifestacije natjecateljskog duha bez povrede drugog i sebe, jedne fine radosti življenja, te općeg buđenja svojih snaga. Razumije se, ne radi se o strastvenom gledanju sporta na televiziji, u nepokretnom položaju, s kavom, pivom i cigaretom u ruci. To je izgradnja osobnog mosta ka budućnosti, bioetika kao način života. Sport ima i drugu etičku stranu, koje se podsjećamo u ovoj godini Olimpijskih igara. U Kini se u kolovozu po 29. put održava taj najveći svjetski sportski događaj, s više 10.000 sportaša u nekoliko desetina disciplina. To je uvelike povezano s bioetikom, na dva načina. Prvo su olimpijski duh, etika i odgoj, koji zauzimaju sve značajnije mjesto u svijesti ljudi o dobrome. Olimpijske vrijednosti mira, prijateljstva, jednakosti, suradnje i solidarnosti jedna su od osnova univerzalne etike kao jedinstva duha i tijela, svih rasa i brige za zdravlje. Osnovna moralna vrijednost olimpijske etike fair play je izraz osobnog poštenja, brige o vlastitom ponašanju, sprovođenja moralnih normi, obzira prema drugima, naročito prema partnerima u sportskoj igri, koji služe natjecateljskom cilju i zajedničkoj radosti javnog nastupanja. Ove su vrijednosti sve više prisutne i u širokoj edukaciji u obliku olimpijskog odgoja, u kome su glavna tema sport, bavljenje sportom i uvođenje olimpijskih ideja u ljudsku spoznaju. Drugi aspekt olimpizma je pitanje dopinga. Čak i ako su natjecatelji najbolji na svijetu, ili u svojim zemljama, oni toliko silno žele pobjedu da se ponekad zanesu uzimajući previše nepodobnih supstanci ili neku silno nadražujuću, koja će im dati prednost pred protivnicima baš u toj trci, natjecanju ili danu. Pitanje je veoma važno. Međunarodni olimpijski komitet posvećuje mu osobitu pažnju – u Pekingu i drugim mjestima ovogodišnjih natjecanja bit će stotine laboratorija i tisuće liječnika, koji će sprovoditi princip bioetike o nenanošenju štete svom zdravlju, čak i kada se silno želi pobjeda. Najvažnije je u sportu veselje treninga i najtjecanja, ljepota zajedničkog sudjelovanja, te se sport ima pravo braniti i bioetički. |
|