Mogu li blokatori beta receptora djelovati protuaterosklerotički – primjer nebivolola

Antagonisti beta adrenergičkih receptora (beta blokatori) nedvojbeno spadaju među najdjelotvornije antihipertenzive, a važni su osobito u sekundarnoj prevenciji infarkta miokarda. Indicirani su i u zatajivanju srca te nekim aritmijama. Međutim, u nedavnim je kliničkim ispitivanjima uočeno da oni, primijenjeni sami ili sa tijazidskim diureticima, povećavaju broj novonastalih slučajeva dijabetesa u usporedbi s drugim antihipertenzivima. Nepovoljni učinci nekih beta blokatora na metabolizam ugljikohidrata i lipida, te na osjetljivost za inzulin, doveli su do stava da ti lijekovi ne bi trebali biti prvi izbor u liječenju hipertoničara koji imaju i druge čimbenike rizika za kardiovaskularne bolesti. Ipak, to se ne odnosi na beta blokatore koji djeluju vazodilatacijski, kao što je primjerice nebivolol, za koje je ustanovljeno da imaju povoljne metaboličke učinke pa ne uzrokuju promjene u koncentraciji ukupnog i LDL kolesterola, glukoze u krvi te tjelesne težine, a čak poboljšavaju razine triglicerida i HDL kolesterola. Nebivolol ima i antioksidacijska svojstva te potiče proizvodnju dušičnog monoksida pa time popravlja poremećenu funkciju endotela, a ona je pak ključna u patogenezi ateroskleroze. Nedavno je dokazano da nebivolol možda ima i zaštitnu ulogu u smislu djelovanja na gene koji su odgovorni za početak i napredovanje ateroskleroze. Stoga se može zaključiti da barem neki beta blokatori imaju i protuaterosklerotička svojstva