Dr. Paul Bartels: Jedinstveni kriteriji za određivanje kvalitete zdravstvene zaštite - postoje li ili ne?

MEDIX: Dr. Bartels, koje su danas prihvaćene mjere za procjenu kvalitete zdravstvene zaštite u pojedinoj zemlji?

DR. BARTELS: Kada se radi o dijelu zdravstvene zaštite vezanom za bolesti, u principu postoje parametri koji se mogu izmjeriti i koji se ne bi trebali razlikovati od zemlje do zemlje. Neki od primjera su stopa smrtnosti nakon operacija i korištenje standardiziranih postupaka temeljenih na dokazima, u dijagnostici i liječenju pojedinih bolesti. Ako analiziramo u detalje, treba uzeti u obzir medicinsku tradiciju u korištenju određenih tipova preporučenih lijekova kao i tehnološka ili financijska ograničenja koje pojedine zemlje imaju u provođenju tih standardnih procedura i algoritama. Kada se radi o kvaliteti liječenja individualnih bolesti, postoje općeprihvaćena mjerila kvalitete zdravstvene zaštite. Kada se pak radi o organizaciji sustava zdravstvene zaštite i primjerice kriterija za edukaciju liječnika, potreban broj medicinskih sestara po odjelu ili prihvatljivo vrijeme čekanja na listama za pregled, dolazi se na područje gdje zdravstveni sustav određuje kvalitetu zdravstvene zaštite i tu postoje velike razlike među pojedinim zemljama. Ako govorimo o mjerama za ukupnu kvalitetu zdravstvene zaštite, za sada ne postoji niti jedan univerzalni kriterij na temelju koga bi se tako nešto adekvatno procijenilo. Ukupnu kvalitetu zdravstvene zaštite ocjenjujemo sintezom različitih metoda i pristupa u procjeni indikatora kvalitete zdravstvene zaštite.

DR. BARTELS: Razlike ovise o brojnim parametrima, a jedan od njih je i geografski smještaj države. U Norveškoj postoje različiti standardi za ljude koji žive na jugu, gdje dvije trećine stanovništva živi oko gradova, a različiti za ljude na sjeveru, koji moraju putovati oko 400 km da bi došli do prve bolnice. Ipak i za većinu takvih situacija postoje standardi temeljeni na dokazima, koji se onda mogu i adekvatno primijeniti. Kada se radi o kvaliteti zdravstvene zaštite vezane za zadovoljstvo pacijenta zaštitom koja mu se pruža, mogu se odrediti parametri za mjerenje iste, ali na rezultate uvelike utječe i stav stanovništva te opće povjerenje u liječničku struku. Ni ti kriteriji dakle ne mogu biti posve univerzalni, čak niti na različitim područjima unutar iste države.

DR. BARTELS: Prema ovome što sam čuo danas na simpoziju, jedino što Hrvatskoj treba za primjenu kvalitetnog programa i poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite su cilj, nacionalni program i jedinstvo onih koji ga provode. To je i ono što smatram najvažnijim preduvjetom za uspjeh bilo kakvog programa na području unapređenja zdravstvene zaštite.