Prof. Eliane Gluckman: Transplantacija matičnih stanica u terapiji limfoma i leukemija

Autor: Lea Rukavina

Jedna o aktualnih tema na kongresu odnosila se na transplantaciju matičnih stanica iz pupkovine te njene mogućnosti u liječenju leukemija i limfoma. Glavno predavanje o toj temi održala je prof. E. Gluckman, predsjednica Europske hematološke škole i jedna od počasnih sudionica kongresa u Dubrovniku, koja se transplantacijom matičnih stanica u bolnici St. Louis u Parizu bavi već 30 godina. Prof. Gluckman prvu je uspješnu transplantaciju stanica iz pupkovine obavila u bolesnika oboljelog od Fanconijeve anemije, a u razgovoru za „Medix“ objasnila je ulogu transplantacije matičnih stanica uopće 

OGLAS


 

MEDIX: Koja je uloga transplantacije matičnih stanica u liječenju leukemija i limfoma?

PROF. GLUCKMAN: Transplantacija matičnih stanica je u hematologiji prisutna više od 40 godina. Njen glavni cilj je uništavanje stanica leukemije te zamjena normalnim stanicama. Cilj je zamijeniti one zloćudne stanice koje su preostale nakon primjene kemoterapije i predstavljaju mogući izvor relapsa bolesti, te potaknuti na isto imunološki sustav donora.

MEDIX: Koja je razlika u transplantaciji matičnih stanica iz periferne krvi i pupkovine?

PROF. GLUCKMAN: To je ista vrsta stanica dobivena iz različitih izvora i s nešto drugačijim karakteristikama. Većina se transplantata dobiva aspiracijom koštane srži iz kuka, zahvatom u općoj anesteziji. Dobiveni aspirat tada sadrži kombinaciju krvi i matičnih stanica. Drugi izvor stanica za transplantaciju predstavlja periferna krv, u koju se matične stanice privlače iz koštane srži primjenom čimbenika rasta. Njihov probir iz periferne krvi vrši se tada citaferezom. Krv iz pupkovine je treći izvor. Tijekom poroda matične stanice u velikom broju normalno cirkuliraju krvlju te nakon poroda zaostaju u placenti i pupkovini, inače otpadnom materijalu koji se sada može učinkovito iskoristiti. Glavna prednost transplantacije matičnih stanica iz pupkovine je što nije toliko važna tkivna histokompatibilnost (HLA sustav) između davatelja i primatelja, kao kod transplantacije stanica odraslog davatelja, kada mora postojati HLA podudarnost.

MEDIX: Postoji li mogućnost pohrane matičnih stanica?

PROF. GLUCKMAN: Kada se uzimaju matične stanice iz koštane srži ili periferne krvi, transplantacija se obično vrši dok su još svježe, intravenskom primjenom. Matične stanice iz pupkovine najčešće se prezerviraju u tekućem dušiku, te mogu biti pohranjene dugo, možda zauvijek. Evidencija dostupnih stanica za transplantaciju vodi se putem međunarodnih registara volonteradonora koštane srži, kojih u svijetu ima više od 9 milijuna. Za pohranu stanica iz pupkovine oformljene su banke matičnih stanica, u koje se spremaju zamrznute stanice uzete prilikom normalnog poroda. Trenutačno postoji oko 200.000 jedinica krioprezerviranih matičnih stanica spremih za transplantaciju.

MEDIX: Koje vrste banaka matičnih stanica postoje danas?

PROF. GLUCKMAN: Postoje dvije vrste banaka matičnih stanica: one za anonimnu donaciju stanica, koje se zatim koriste za javne potrebe, i komercijalne banke, koje omogućavaju ljudima pohranu stanicu pupkovine vlastite djece, u slučaju da im jednom u životu zatrebaju. Jedna od prednosti javnih banaka je kriterij kvalitete koji moraju zadovoljavati stanice da bi bile pohranjene. U nekim su zemljama, poput Francuske, privatne banke zabranjene, jer se dosadašnjim znanstvenim spoznajama nije mogla potvrditi njihova učinkovitost, ali postoji mogućnost da se to promijeni.

MEDIX: U kojim indikacijama transplantacija matičnih stanica ima najviše uspjeha?

PROF. GLUCKMAN: Bolji su rezultati postignuti primjenom u liječenju akutnih nego u kroničnih leukemija, ali važnu ulogu imaju i čimbenici kao dob bolesnika, vrsta leukemije, postojanje relapsa itd. Zasad ne postoji statistika koja bi ukazala na 100%-tnu učinkovitost. Za akutne leukemije koje pokazuju dobar terapijski odgovor na kemoterapiju, transplantacija matičnih stanice ne predstavlja terapijsku opciju. Transplantacija je kompliciran, visokorizični zahvat koji se primjenjuje samo pri nastanku relapsa i kod slabih prognostičkih pretkazatelja u slučaju primjene kemoterapije. Sve je više spoznaja o tome koji će bolesnici trebati liječenje transplantacijom matičnih stanica, a koji ne.

MEDIX: Kako na uspjeh liječenja utječe dob bolesnika?

PROF. GLUCKMAN: Baš kao i kemoterapija, transplantacija ima više uspjeha kod mlađih bolesnika. Ipak, smanjenjem toksičnosti terapije pomiče se i dobna granica bolesnika koji mogu podnijeti transplantaciju. Prije 20 godina dobna je granica bila 35 godina, pa se popela na 50, danas transplantiramo i bolesnike stare 65 godina.

MEDIX: Jedan od vaših učenika bio je i prof. Labar. Nastavljaju li se takve međunarodne suradnje i edukacije?

PROF. GLUCKMAN: Kod nas je na edukaciji bilo mnogo vrhunskih liječnika iz različitih zemalja i drago nam je vidjeti da su naučene tehnike primijenili i unaprijedili. Kad je prof. Labar bio kod nas, broj transplantacija bio je vrlo malen, predstavljao je novu metodu, a sada je rutina u mnogim medicinskim centrima. Upravo se zbog takvih rezultata međunarodna suradnja nastavlja i dalje, a vrijednost edukacije potiče se i mnogim stipendijama koje osim Europske unije dodjeljuje i European School of Hematology, neprofitna organizacija za kontinuiranu edukaciju hematologa diljem Europe.

Prednosti pupkovine kao izvor alogene transplantacije hematopoetskih matičnih stanica uključuju relativnu nezrelost limfocita pupkovine, koja može smanjiti rizik i težinu GVHD (engl. Graft versus host disease) i dopustiti veću HLA različitiost između donora i primatelja nego transplantacija krvi ili koštane srži odraslih osoba, naglašava prof. Gluckman 

 


OGLASI