Sindrom 5q–

Sindrom 5q– je podtip mijelodisplastičnog sindroma (MDS) povezan s poremećenom diferencijacijom eritoidne loze stanica i povećanim rizikom razvitka akutne mijeloidne leukemije. Osobe sa sindromom 5q– imaju somatsku monoalelnu deleciju regije 5q na kojoj se nalazi oko 40 gena. Da bi otkrili koji je od gena uzrok MDS, Golub i suradnici (Nature, 451:335, 2008.) utišavali su ekspresiju svakog od tih 40 gena posebno u CD34+ krvotvornim progenitorskim stanicama. Pratili su mogućnost razvitka ovih stanica u eritroidnu lozu. Našli su da utišavanje gena Rps14 remeti razvitak eritroidne loze stanica i pogoduje razvitku sindroma 5q–. Nadalje, istovremeno utišavanje i drugih gena unutar regije 5q– nije pojačalo učinak utišavanja samo gena Rps14, što znači da je haploinsuficijencija samo Rps14 dovoljna za razvitak fenotipa 5q–. Utišavanje Rps14 potaknulo je i neosjetljivost na lernalidomid – jedini lijek koji je učinkovit u liječenju osoba oboljelih od 5q–/MDS.

A što radi protein RPS14? To je komponenta 40S ribosomalne podjedinice, čije je stvaranje, prema nalazima autora, u stanicama eritoidne leukemije s utišanim genom Rps14 bilo dokinuto. Slično je nađeno i u stanicama koštane srži osoba sa sindromom 5q–. I konačno, unosom aktivnog gena Rps14 u u stanice CD34+ osoba koje boluju od sindroma 5q– obnovljena je eritroidna diferencijacija. To međutim nije bilo moguće provesti sa stanicama MDS-oboljelih bez delecije 5q. Navedeno potvrđuje da je djelomični gubitak (haploinsuficijencija) Rps14 odgovoran za razvitak sindroma 5q–.

Interesantno, drugi sindromi nemogućnosti sazrijevanja krvotvornih stanica povezani su s mutacijama gena drugih biogenetskih putova ribosoma, kao što su geni Rps19 i Rps24, što znači da bi to mogao biti zajednički put koji uzrokuje poremećaje diferencijacije krvotvornih stanica i eventualnu tumorigenezu.