Randomizirana studija protokola za liječenje ranog septičkog šoka

Ranije objavljene studije ukazivale su na to da je uvođenje protokola u liječenju septičkog šoka, kojem je svrha bila uvođenjem parenteralne nadoknade tekućine, te vazopresornom i intotropnom potporom doseći određene hemodinamske vrijednosti, u konačnici dovelo i do boljih ishoda liječenja. New England Journal of Medicine od 1. svibnja 2014. donosi rezultate randomizirane kliničke studije u kojoj se 1341 ispitanik koji se pod slikom septičkog šoka prezentirao u jednom od 31 hitnog odjela bolnica koje su sudjelovale u ovoj studiji. Ispitanici su randomizirani u jednu od tri grupe – prva u kojoj je provođena intenzivna terapija s primjenom parenteralne nadoknade tekućine, vazopresorna i intotropna potpora (EGDT – early goal directed therapy), druga u kojoj je provedena standardna terapija prema protokolu koji nije uključivao postavljanje centralnog venskog katetera, inotropnu potporu ili transfuziju krvnih pripravaka te treća u kojoj je provođena standardna skrb.

U konačnici su rezultati pokazali kako je smrtnost nakon 60 dana u skupini u kojoj je provođen EGDTprotokol iznosila 21%, u skupini kod koje je provedena standardna terapija prema protokolu 18,2%, a u skupini kod koje je provođena standardna skrb 18,9%. Isto tako, nije utvrđena statistički značajna razlika u smrtnosti nakon 90 dana, smrtnosti nakon jedne godine niti u potrebi za nadomjesnim liječenjem pojedinih organa. Autori zaključuju kako se na temelju ove studije, provedene u okruženju tercijarnih centara, može zaključiti kako terapija septičkog šoka prema protokolu nije doprinijela smanjenu smrtnosti.
 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 20 Br. 111