Psihološki aspekti psorijaze i autoimunosnih bolesti i psihoterapijske intervencije

Psorijaza kao kronični poremećaj kože nepoznata uzroka, za oboljelu je osobu vrlo složen problem na psihološkoj, socijalnoj i kulturnoj razini. Brojna istraživanja potvrđuju povezanost psorijaze s osjećajem neugode i stigmatizacije, strahom od društvenog odbacivanja, smetnjama u poslu, odnosima s drugima i svakodnevnim aktivnostima. Depresija može biti važno pitanje za bolesnike sa psorijazom, a pregled kliničara od najveće je važnosti. Depresivna psihopatologija u bolesnika može biti povezana s jakim pruritusom i može promijeniti percepciju svrbeža. Ulogom stresa u nastanku i pogoršanju psorijaze bave se brojna istraživanja, a osobito su korisna istraživanja koja uključuju metodologiju životnih događaja i pokušavaju definirati psihoendokrini ili psihoneuroimunosni put. Pristupi liječenju psihosocijalnih problema mogu uključivati grupne terapije, individualnu psihoterapiju i bihevioralnu terapiju, a od najveće su važnosti poboljšana edukacija bolesnika i empatični odnos liječnik-bolesnik.