Psihološki aspekti infekcije humanim papiloma virusom

Unatoč značajnom napretku u razumijevanju povezanosti infekcije humanim papiloma virusom (HPV) i nastanka raka vrata maternice, obaviještenost o novim tehnologijama i postupcima u prevenciji toga karcinoma, kao što su testiranje na HPV i cjepivo protiv HPV-a, na vrlo je niskoj razini u široj javnosti. Činjenica da je HPV spolno prenosiva infekcija, a rak vrata maternice vrlo ozbiljna bolest, dovodi do psiholoških problema kod žena kao što su konfuzija, osjećaj krivnje, nepovjerenje i strah. Da bi se smanjio raskorak u stavovima struke i šire javnosti potrebno je uložiti puno truda da ispravne informacije na pravi način dođu do ciljnih skupina 

 

Spoznaje o infekciji humanim papiloma virusima (HPV) relativno su za širu javnost nove, s obzirom da su znanstvene spoznaje o njoj stečene u zadnjih 30 godina.1 Unatoč nepobitnoj povezanosti određenih tipova HPV-a i nastanka raka vrata maternice, obaviještenost o tome vrlo je niska u široj javnosti. U Velikoj Britaniji, gdje se provodi organizirani program probira raka vrata maternice, oko 30% mladih ljudi je „čulo za HPV“, a manje od 2% zna „što uzrokuje rak vrata maternice“.2 U drugim zemljama gdje se ne provodi organizirani program probira raka vrata maternice ili gdje uopće nema probira obaviještenost o HPV-u i njegovoj povezanosti s rakom vratom maternice još je slabija. Stoga, kada mlada djevojka ili žena dobije informaciju o HPV-u zbog bilo kojeg razloga (poziv na cijepljenje protiv HPV-a ili poziv na Papa-test), doživi jači ili slabiji psihološki šok.

Činjenica da spolno prenosivi virus uzrokuje rak dovodi do psiholoških problema kao što su konfuzija, osjećaj krivnje, nepovjerenje i strah.3 Naime, javnost u velikoj mjeri nije svjesna visoke učestalosti HPV-infekcije. Gotovo će 80% žena u nekom trenutku svog života biti inficirane nekim tipom spolnog HPV-a, a većina tih infekcija prirodnom će obranom organizma nestati u razdoblju od 6 mjeseci do godine dana bez ikakvih simptoma ili posljedica. Stoga, iznimno je važno prenijeti pouzdane informacije o HPV-u kako bi se skinula stigma s te infekcije.1 Promocija uporabe kondoma za opće očuvanje spolnog zdravlja od dodatne je koristi u suzbijanju ne svih, ali većine HPV-infekcija, osobito ako se redovito upotrebljava. Dodatnu konfuziju dovodi raznovrsnost HPV-a: oni koji zaražavaju kožu ili genitalnu sluznicu, oni koji su „nisko rizični“ i mogu uzrokovati dobroćudne bradavice, za razliku od onih koji su „visoko rizični“ i mogu uzrokovati rak. U svakom slučaju, u obraćanju javnosti treba naglasiti te razlike kako ne bi došlo do krivog razumijevanja, kao npr. vjerovanja jedne „obrazovane“ žene da se „obične bradavice s ruku mogu prenijeti na spolne organe i potom razviti rak“ (primjer iz osobnog iskustva).

Psihološki pritisci HPV-testiranja

Već testiranje na HPV može izazvati snažan psihološki šok kako testiranim ženama tako i partnerima i obitelji. Pozitivan nalaz na HPV-testiranje, nadalje, može izazvati povećanu zabrinutost, osjećaj krivnje, osuđivanje, nepovjerenje u partnera te općenito poremećaj u daljnjem spolnom životu. Zbog toga je iznimno važno dobro informirati ženu o razlogu i koristi testiranja na HPV prije nego li joj se ta pretraga predloži. Način i vrstu informacije treba prilagoditi s obzirom na dob, opću kulturu, pismenost, znanje i životna načela ispitanice. Treba naročito uzeti u obzir vjerske i kulturne razlike, kao i zdravstvene mjere uslijed kojih se želi prenijeti informacija (npr. prije cijepljenja, tijekom kolposkopije, za vrijeme rutinskog probira ili kao dio programa općeg spolnog obrazovanja).4

Cijepljenje protiv HPV-a

Cijepljenje protiv HPV-a predstavlja velik korak u borbi protiv raka vrata maternice diljem svijeta. U nerazvijenim zemljama to je čak jedina mogućnost za suzbijanje tog, drugog po redu (nakon karcinoma dojke), karcinoma kod žena. Unatoč tome, roditelji koji moraju donijeti odluku o cijepljenju svoje djevojčice često su nepovjerljivi i vrlo zabrinuti. S druge strane, njihova je reakcija normalna i očekivana, pogotovo kada prvi put čuju da bi „neki spolno prenosivi virus mogao za 20-30 godina uzrokovati rak kod njihovog djeteta“ (primjer iz osobnog iskustva). Njihova reakcija bila bi opuštenija da su puno ranije dobili kompletne i vjerodostojne informacije. Edukaciju, pogotovo pučanstva starije životne dobi, treba pažljivo i sustavno provoditi kako bi lakše prihvatili nove spoznaje. Naime, poznato je da mlađe i školovane žene češće imaju više znanja o HPV-u i njegovoj povezanosti s rakom vrata maternice.5

Gilbert i sur.6 su 2003. napravili jednostavnu listu često postavljanih pitanja o HPV-u u SAD-u, a to su pitanja koja postavljaju i sve žene svijeta. Kako, kada i od koga sam dobila HPV? Hoće li HPV utjecati na trudnoću ili dijete? Može li osoba dobiti ili prenijeti HPV rukama ili oralnim seksom? Kako se mogu testirati na HPV? Hoću li uvijek imati HPV? Kako mogu spriječiti širenje ili dobivanje HPVa? Mogu li partneri jedan drugome ponovno prenijeti HPV? Uzrokuje li HPV rak vrata maternice? Trebam li reći svom partneru za HPV-infekciju? Koji su najbolji načini liječenja HPVa? Autori su ponudili odgovore koji se mogu naći na internetskim stranicama Američke udruge socijalne medicine – ASHA (American Social Health Association).7

Europska udruga protiv raka vrata maternice – ECCA (European Cervical Cancer Association), čija je misija podizanje svijesti o raku vrata maternice i njegove prevencije među pripadnicima šire javnosti, zdravstvenim djelatnicima i donositeljima odluka o javnom zdravstvu u Europi u tu je svrhu izradila višejezičnu internetsku stranicu.6 Naime, ECCA je izradila edukativni materijal koji je jedinstven za cijelu Europu, a istovremeno prilagođen probiru i liječničkoj praksi pojedinih zemalja. Iako se edukativni materijal temelji na znanstveno dokazanim činjenicama, koristi se jednostavni rječnik uz što manje medicinskog žargona kako bi bio što prihvatljiviji široj javnosti. Osim toga, ECCA nudi i tiskani materijal za širu javnost u kojemu se mogu naći odgovori na često postavljena pitanja (tablica 1, slika 1).8

Obavijesti javnosti o HPV-infekciji

Informacije o HPV-u u kontekstu raka vrata maternice koje ECCA propagira tiskanim i elektronskim putem navedene su u tablici 2. Te informacije treba smatrati korisnima za one koji izrađuju informativne letke ili/i pozivna pisma u sklopu programa probira i HPV-cijepljenja. Poruke naravno treba pregledati, revidirati i prilagoditi potrebama i karakteristikama ciljnih grupa, kao i potrebama pojedinca. To podrazumijeva strategiju komunikacije koja podupire snažna etička i komunikacijska načela kako bi informacije koje se koriste bile učinkovite i omogućile ženama i roditeljima da donesu objektivnu odluku o probiru i cijepljenju protiv HPV-a.

Svakom se porukom (tablica 2) želi dati pouzdani podatak na način da se ne zastrašuje već smiruje. Naime, kako bi informacije bile prihvatljive i izbjegle izazivanje psihološkog nemira šire javnosti, trebaju odražavati pozitivan stav. Tako je, na primjer, bolje naglasiti da će „9 od 10 testiranih žena imati uredan Papa-nalaz“ umjesto da će „1 od 10 žena imati abnormalni Papa-nalaz“.9 Poruke s pozitivnom konotacijom imaju umirujući učinak, ne izazivaju zabrinutost i nelagodu kod žena i djevojaka koje bi se trebale u što većem broju odazvati probiru ili cijepljenju protiv HPV-a. Nasuprot tome, poruke s negativnom konotacijom, kao na primjer „Smrtnost od raka vrata maternice je 50%“, „Svaki drugi dan umre jedna žena od raka vrata maternice“, „Svaka druga seksualno aktivna osoba zaražena je HPV-om“ ulijevaju strah, izazivaju tešku zabrinutost i osjećaj krivnje. U Hrvatskoj smo svjedoci takvih natpisa u dnevnim medijima, bilo tiskanim ili elektronskim. Posljedica toga je i nedostatna posjećenost ginekolozima te slab odaziv cijepljenju protiv HPV-a.

Roditelji djevojčica koja bi se trebala cijepiti u SAD-u često postavljaju sljedeća pitanja. Koja su dostupna HPV-cjepiva? Hoće li država odlučiti da HPV-cjepiva protiv raka vrata maternice postanu dio obaveznih cjepiva školske dobi? Mogu li roditelji odbiti obavezno cijepljenje? Tko plaća cjepivo? Hoće li HPV-cjepiva protiv raka vrata maternice dovesti do povećanog ili neodgovornijeg spolnog ponašanja među mladima? Što su nepoznanice? Ista su pitanja trenutno najaktualnija u svim zemljama u kojima su cjepiva dostupna. Odgovori za građane SAD-a mogu se naći na internetskim stranicama Američke udruge socijalne medicine.3 Građani Hrvatske nažalost nemaju jedinstveni izvor informacija o cijepljenju protiv HPV-a, tako da su često zbunjeni i iznevjereni. Razlog tome je činjenica da prevencija raka vrata maternice u Hrvatskoj još uvijek nije prioritet jer ne postoji organizirani program probira, niti jasan stav o cijepljenju protiv HPV-a od strane Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi unatoč svijesti i volji stručnjaka i građana za centralnom bazom podataka/informacija.10-12 Kada bi bio na snazi organizirani program prevencije raka vrata maternice tada bi po propisu trebali imati i službeno organiziranu edukaciju, koja je neophodna za uspjeh provedbe probira i prihvaćanje roditelja da cijepe svoje djevojčice.

Zaključak

Osim edukacije javnosti, organizirane ili pasivne, ipak je najučinkovitiji način informiranja o HPV-infekciji izravni razgovor s liječnikom obiteljske medicine ili ginekologom. Stoga je izuzetno važno educirati medicinski kadar i ponuditi mu konstruktivan i kvalitetan edukativni materijal koji može, nakon razgovora, ponuditi svojim sugovornicima. ECCA-ine edukativne brošure na hrvatskom jeziku najbolji su primjer takve edukacije kod nas. Najgori mogući scenarij je npr. nuditi djelomične informacije o HPV-cijepljenju i uz to zanemariti važnost probira, upotrebe kondoma i odgovornog spolnog ponašanja. 

SLIKA 1. Brošure za širu javnost o HPV-infekciji, raku vrata maternice i načinima prevencije - Europska udruga protiv raka vrata maternice (ECCA, engl. European Cervical Cancer Association)3


LITERATURA:

1. Grce M, Grubišić G. Suvremene spoznaje u prevenciji raka vrata maternice. Medix 2008;79:132-6.
2. Marlow LA, Waller J, Wardle J. Public awareness that HPV is a risk factor for cervical cancer. Br J Cancer 2007;97(5):691-4.
3. McCaffery K, Forrest S, Waller J, Desai M, Szarewski A, Wardle J. Attitudes towards HPV testing: a qualitative study of beliefs among Indian, Pakistani, African-Caribbean and white British women in the UK. Br J Cancer 2003;88(1):42-6.
4. Cuschieri KS, Horne AW, Szarewski A, Cubie HA. Public awareness of human papillomavirus. J Med Screen 2006;13(4):201-7.
5. Stark A, Gregoire L, Pilarski R, Zarbo A, Gaba A, Lancaster WD. Human papillomavirus, cervical cancer and women‘s knowledge. Cancer Detect Prev 2008; 32(1):15-22.
6. Gilbert LK, Alexander L, Grosshans JF, Jolley L; American Social Health Association. Answering frequently asked questions about HPV. Sex Transm Dis 2003;30(3):193-4.
7. Internet stranica Američke udruge socijalne medicine (ASHA, engl. American Social Health Association): http://www.ashastd.org
8. Internet stranica ECCA Europske udruge protiv raka vrata maternice (ECCA, engl. European Cervical Cancer Association): http://www.ecca.info
9. Giordano L, Webster P, Anthony C, Szarewski A, Davies P, Arbyn M, Segnan N, Austoker J. Improving the quality of communication in organised cervical cancer screening programmes. Patient Educ Couns 2008;72(1):130-6.
10. Grce M, Grubišić G, Kardum-Skelin I, Mahovlić V, Pajtler M, Babić D, Ćorušić A, Znaor A. Konsenzus preporuke za prevenciju raka vrata maternice donošene na Međunarodnoj radionici održanoj u Cavtatu u travnju 2007. - Perspektiva primjene organiziranog programa prevencija raka vrata maternice u Hrvatskoj. Medix 2007;72:93-4.
11. Grce M, Znaor A, Ćorušić A, Delić D, Eljuga D, Rukavina L, Vraneš J. Europski tjedan prevencije raka vrata maternice u Hrvatskoj. Medix 2008;74:31-40.
12. Grce M. III. europski tjedan prevencije raka vrata maternice. Medix 2009;80/81:42-4.


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 15 Br. 83