Prof. dr. sc. Richard Azizkhan: Edukacija drugih ono je na što sam najviše ponosan

WOFAPS, Svjetska federacija udruga dječjih kirurga, svake treće godine organizira Svjetski kongres dječje kirurgije kako bi se razmijenila iskustva i prezentirala najnovija dostignuća iz struke. Specifičnost kongresa je i u tome što se svaki put najzaslužnijim pojedincima dodjeljuje nagrada za životno djelo, a ove ju je godine na skupu u Washingtonu primio prof. dr. sc. Richard G. Azizkhan. Iza njega je 30 godina iskustva u pedijatrijskoj skrbi, ali i rukovođenju te organizaciji zdravstvenog sustava, a ističe se po izrazitom angažmanu i pomoći pri unapređivanju zdravstvenih sustava i formiranju zdravstvenih udruga diljem svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj. S prof. Azizkhanom razgovarali smo o trendovima u dječjoj kirurgiji.

 

Krovna udruga dječjih kirurga – Svjetska federacija udruga dječjih kirurga (engl. World Federation of Associations of Pediatric Surgeons, WOFAPS) – svake treće godine organizira Svjetski kongres dječje kirurgije kako bi se kroz plenarna predavanja i radionice razmijenila iskustva i prezentirala najnovija dostignuća iz struke. Ovogodišnji kongres održan je od 8. do 11. listopada u Washingtonu, DC, SAD. Teme o kojima se diskutiralo obuhvatile su većinu područja kojima se bave dječji kirurzi u svijetu, a ove je godine na pretkongresnim radionicama naglasak stavljen na fetalnu i neonatalnu kirurgiju, minimalno invazivne kirurške metode te novosti i kontroverze u liječenju vezikoureteralnog refluksa.

Specifičnost kongresa je što se svaki put najzaslužnijim pojedincima dodjeljuje nagrada za životno djelo, a ove ju je godine primio prof. dr. sc. Richard G. Azizkhan, ravnatelj Children‘s Hospital & Medical Center u Omahi, Nebraska, SAD. Veći je dio radnog vijeka proveo u jednoj od najboljih dječjih bolnica u Americi – Dječjoj bolnici u Cincinnatiju (Cincinnati Childrens Hospital Medical Center) kao voditelj Klinike i svih edukacijskih programa za dječju kirurgiju. Prije toga je vodio Kliniku za dječju kirurgiju Dječje bolnice u Buffalou (Children‘s Hospital of Buffalo). Iza njega je 30 godina iskustva u pedijatrijskoj skrbi, ali i rukovođenju te organizaciji zdravstvenog sustava, a ističe se po izrazitom angažmanu i pomoći pri unapređivanju zdravstvenih sustava i formiranju zdravstvenih udruga diljem svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj. Pod njegovim je vodstvom bolnica u Cincinnatiju razvila više od 25 programa velikoga kliničkog i akademskog značenja, a kao koordinator međunarodnog programa razmjene Cincinnati Children’s International Medical Education Exchange Program omogućio je velikom broju specijalizanata iz Hrvatske te BiH stjecanje vrhunske tromjesečne edukacije u Dječjoj bolnici u Cincinnatiju. Uža specijalnost prof. Azizkhana su kompleksni poremećaji medijastinuma u djece, kirurška onkologija, neonatalne anomalije, deformiteti prsnog koša, vaskularne malformacije, ezofagealni poremećaji, pedijatrijska trauma i bulozna epidermoliza.

MEDIX: Profesore Azizkhan, dobitnik ste ovogodišnje nagrade Svjetskog udruženja dječjih kirurga za životno dostignuće u dječjoj kirurgiji. Na što ste u dosadašnjem radu najviše ponosni?

PROF. AZIZKHAN: Najznačajnija stvar koju sam imao prilike učiniti je educirati kolege diljem svijeta, čime se značajno pridonijelo kvaliteti liječenja i života djece u njihovim zemljama. Na taj način nisam pomogao samo skupini djece, već sam edukacijom kvalitetnih ljudi pomogao stvoriti samoodržive sustave pružanja zdravstvene skrbi koji funkcioniraju na visokoj razini i pružaju djeci, ali i odraslima najbolju moguću skrb. Educirali smo ne samo dječje kirurge, već i pedijatre, ginekologe, anesteziologe te liječnike za odrasle. Drugim riječima, edukacija drugih ono je na što sam najviše ponosan. Ljudi koje sam educirao su većinom vrhunski stručnjaci iz svojih područja te uglavnom na pozicijama gdje mogu stručno i organizacijsko znanje prenositi dalje i osigurati daljnji napredak struke i zdravstvenog sustava.

Ponosim se svojim učenicima kao da su moja vlastita djeca. Najveći dar koji čovjek osim ljubavi može dati svome djetetu je naučiti ga kako usvojiti znanje i biti neovisan u provođenju naučenog. Zbog toga sam presretan kada vidim ljude koje sam podučavao, poput dr. Zorana Bahtijarevića iz Zagreba i dr. sc. Nesada Hotića iz Tuzle, koji su na vodećim pozicijama u zdravstvenom sustavu i rade na isti, ako ne i bolji način od onoga koji bih osobno primijenio u njihovoj sredini. Zdravstvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini je na taj način značajno unaprijeđeno, a time i zdravstvena skrb za djecu, što je u konačnici najvažnije.

MEDIX: Gdje ste sve u svijetu pomagali u edukaciji liječnika i zdravstvenog osoblja?

PROF. AZIZKHAN: Diljem svijeta. Kad sam bio u Buffalou, podučavao sam mladu liječnicu iz Šangaja, koja je sada ravnateljica najveće dječje bolnice u svome gradu i ujedno jedina žena na čelu neke dječje bolnice u Kini. Uvijek tvrdi da je edukacija koju je dobila u Buffalou temelj za sve što sada radi, stručno i organizacijski. Ponosan sam i sretan kada vidim da su ljudi na koje sam utjecao važne osobe u svojim zemljama i u struci. Još sam sretniji što i oni drugima daju jednake mogućnosti, entuzijazam i poticaj kakav sam davao njima. To je i jedino što tražim od njih zauzvrat.

MEDIX: Kada ste se odlučili posvetiti edukaciji drugih?

PROF. AZIZKHAN: Oduvijek sam volio podučavati i biti dio edukacijskog sustava. Za mene je stimulativno kada ljudi izmjenjuju mišljenja i uče jedni od drugih. Kada sam bio mladi liječnik, imao sam vrlo dobre mentore koji su mi olakšavali napredak u svakom smislu; tada sam shvatio koliko je važno drugima pružiti ruku, podijeliti s njima znanje i iskustvo i pomoći im ostvariti potencijale. U konačnici od toga ima korist cijela zajednica jer ljudi željni znanja mogu ostvariti nevjerojatne stvari.

MEDIX: Bili ste i predsjednik Svjetskog udruženja dječjih kirurga. Koje su glavne aktivnosti i ciljevi tog udruženja?

PROF. AZIZKHAN: U WOFAPS-u sam aktivan skoro 20 godina. Najprije sam bio predstavnik za Sjevernu Ameriku, zatim potpredsjednik i konačno predsjednik. Glavni cilj WOFAPS-a je omogućiti djeci diljem svijeta pristup osnovnoj kirurškoj skrbi. Na globalnoj razini je 50% uzroka smrti u djece kirurške etiologije; to je prvenstveno izraženo u zemljama lošijega ekonomskog statusa, gdje su glavni uzroci mortaliteta djece trauma, kongenitalne malformacije, tumori ili genetski nasljedne bolesti poput cistične fibroze ili hemoglobinopatije. Svjetska zdravstvena organizacija uviđa da su za zdravlje djece preduvjeti čista voda, kanalizacija, cjepivo, pravilna prehrana i vitamini te poduzima mjere da to osigura. Problem je što nije dovoljno učinjeno za dostupnost osnovne kirurške skrbi. Važan faktor održivoga zdravstvenog sustava su i prevencija ozljeda u djece, prenatalna dijagnostika i skrb za trudnice. Za vrijeme svoga predsjedničkog mandata u WOFAPS-u nastojao sam da primarni cilj bude ukazati na nedostatke i pomoći u realizaciji bolje kirurške skrbi djeci diljem svijeta.

MEDIX: Možete li detaljnije opisati koncept Kolorektalnog centra koji ste osmislili u suradnji s prof. Albertom Penom i prof. Marcom Lewittom u Dječjoj bolnici u Cincinnatiju?

PROF. AZIZKHAN: Djecu s kompleksnim kongenitalnim ili stečenim kolorektalnim poremećajima vrlo su često liječili dobronamjerni, ali nedovoljno iskusni kliničari i kirurzi. Sukladno tome, složene operacije su izvođene netočno i nepotpuno. Često su zanemarivani povezani poremećaji bubrega, mokraćnog mjehura ili ginekološkog sustava. Dodatni je problem što su ta djeca često neadekvatno prihvaćena i integrirana u zajednicu, mnoga su psihofizički traumatizirana zbog inkontinencije mokraće i stolice. Naš cilj je bio skupiti tim stručnjaka različitih specijalnosti – dječjih kirurga, urologa, ginekologa, psihologa, genetičara te socijalnih radnika i medicinskih sestara – koji bi se zajedno posvetili liječenju i rehabilitaciji te integraciji takve djece i njihovih obitelji u zajednicu. Centar koji smo oformili u Dječjoj bolnici u Cincinnatiju bio je prvi te vrste u svijetu, a povratni odgovor bolesnika odličan. Na evaluaciju i liječenje počeli su dolaziti bolesnici iz svih dijelova SAD-a, ali i 60 drugih zemalja svijeta. Time smo dobili mogućnost liječiti nove bolesnike, ali i pružiti medicinska i kirurška rješenja bolesnicima koji su neadekvatno liječeni. Uspjeli smo razviti učinkoviti program „kontrole crijeva“, koji je pomogao bolesnicima s inkontinencijom da razviju socijalno prihvatljivu kontinentnost; dijete time ima kvalitetniji život i bolje se integrira u obitelj, školu i zajednicu.

S obzirom da je nacionalna i međunarodna potreba za takvim centrima velika, sličan program razvijamo i u Omahi. Stvaranje učinkovitih interdisciplinarnih timova najbolji je način pomoći djeci s kompleksnim i složenim poremećajima kao što su i vaskularne anomalije, ezofagealni poremećaji, složene malformacije dišnih putova i sl.

MEDIX: Jedno od područja vašega užeg interesa su upravo ezofagealni poremećaji. Koji je najbolji terapijskih pristup u tih bolesnika? Što mislite o prenatalnoj povezanosti tih poremećaja s korištenjem makrolida u trudnoći?

PROF. AZIZKHAN: Ne postoji jednoznačan odgovor. Postoji spektar ezofagealnih poremećaja, a veliki se broj može liječiti na odgovarajući način u većini bolnica. Složene anomalije zahtijevaju nacionalne referentne centre u kojima će se koncentrirati slučajevi iz države ili šire. Iako u svijetu postoje dobri medicinski centri u kojima se na odgovarajući način pristupa terapiji tih poremećaja, u velikom broju zemalja, uključujući dijelove Europe i Sjeverne Amerike, još uvijek postoji prostor za napredak. Što se tiče rizičnih čimbenika, velik je broj okolišnih čimbenika koji se povezuju s povećanim rizikom nastanka ezofagealnih i drugih poremećaja. Činjenica je da se u nekim dijelovima svijeta ti poremećaji javljaju češće nego drugdje, ali još uvijek ne znamo koji je omjer genetske predispozicije i izloženosti čimbenicima okoliša.

MEDIX: Raste li u posljednje vrijeme incidencija tumora u dječjoj dobi i koliko je kirurgija uspješna u liječenju mladih onkoloških bolesnika?

PROF. AZIZKHAN: Incidencija tumora u dječjoj dobi raste, ali nisam siguran je li tome uzrok stvarni porast učestalosti ili naprosto bolja detekcija tumora. U Nebraski je primijećena veća prevalencija tumora mozga i ostalih karcinoma nego u drugim državama SAD-a. Smatra se da je to zbog zagađenosti vode različitim pesticidima i gnojivima koji se tamo u velikoj mjeri koriste za obrađivanje zemljišta. Iako ne postoji direktni dokaz, praćenje prevalencije tumora u djece u odnosu na položaj rijeka i izvora vode pokazuje jaku geografsku povezanost.

Kirurški se mogu liječiti rano otkriveni slučaji nekih tumora kao što su neuroblastom, Wilmsov tumor, sarkomi i sl. U uznapredovalim slučajevima potrebna je multimodalna terapija koja uključuje kemoterapiju, zračenje, nove biološke lijekove i imunoterapiju. I u tim je slučajevima važna kirurgija jer omogućava vaskularni pristup terapiji i igra važnu ulogu u redukciji tumorskog tkiva.

Iza prof. dr. sc. Richarda G. Azizkhana 30 je godina iskustva u pedijatrijskoj skrbi, ali i rukovođenju te organizaciji zdravstvenog sustava: istaknuo se i po izrazitom angažmanu i pomoći u unapređivanju zdravstvenih sustava diljem svijeta

SZO uviđa da su za zdravlje djece preduvjeti čista voda, kanalizacija, cjepivo, pravilna prehrana i vitamini; problem je što nije dovoljno učinjeno za dostupnost osnovne kirurške skrbi, ističe prof. Azizkhan

 

 

 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 22 Br. 123