Prof. dr. sc. Miroslav Samaržija: Torakalna medicina u Hrvatskoj danas

U Zagrebu je od 20. do 23. rujna 2012. održan edukativni, stručni i znanstveni skup TORAKS 2012., koji je stručnim programom obuhvatio sve glavne teme iz torakalne medicine. Kongres je organiziralo Hrvatsko torakalno društvo na čelu s predsjednikom društva, prof. Miroslavom Samaržijom. Osim domaćih stručnjaka, kongresu su nazočili i uvaženi liječnici iz inozemstva, poput prof. Waltera Klepetka, torakalnog kirurga, čiji tim u suradnji s Klinikom za plućne bolesti Jordanovac obavlja transplantacije pluća hrvatskim bolesnicima. Što torakalnu medicinu u posljednje vrijeme čini jednom od najbrže razvijajućih grana medicine i kako se stalo na kraj nekima do sada neizlječivim bolestima, u razgovoru nam je otkrio prof. Samaržija. 

 

Kongresu TORAKS 2012. nazočio je velik broj liječnika različitih specijalnosti koji su uključeni u dijagnostiku i liječenje bolesti prsnog koša, kao i medicinske sestre koje se bave tim područjem. Time se željelo istaknuti važnost interdisciplinarne suradnje u uspješnom liječenju različitih bolesti toraksa, koju kroz edukativne radionice i simpozije tijekom cijele godine potiče i Hrvatsko torakalno društvo. Više o stanju torakalne medicine u Hrvatskoj, kao i važnim novostima iz pojedinih područja te medicinske grane, kao što su plućna hipertenzija i bolesti desne strane srca, rekao nam je predstojnik Klinike za plućne bolesti Jordanovac i predsjednik Hrvatskog torakalnog društva, prof. dr. sc. Miroslav Samaržija.

MEDIX: Profesore Samaržija, u kojoj mjeri i koliko ažurno domaća stručna javnost prati nove spoznaje iz područja respiratorne medicine?

PROF. SAMARŽIJA: Globalno postoji veliki problem s respiratornom medicinom. To je struka koja je, za razliku od drugih specijalnosti, brzi razvoj doživjela tek zadnjih deset godina. Sada smo dio struke koja na svakom području svoga djelovanja, što obuhvaća niz bolesti, doživljava veliki napredak. To uključuje i nove dijagnostičke i terapijske metode.

Takav brzi napredak struke je odličan za liječnike koji se bave isključivo respiratornom medicinom, ali je loš za Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), pred koji se postavlja sve više financijskih zahtjeva. Istovremeno je kolegama u obiteljskoj medicini teško pratiti sve novitete iz tog područja.

MEDIX: U kojoj su mjeri liječnici prepoznali važnost edukacije na ovakvim kongresima?

PROF. SAMARŽIJA: Uloga ovog kongresa je u prvom redu edukativna. Zbog toga nakon svake sekcije predavanja nastojimo na jednostavan način sažeti sve rečene novosti i njihovu primjenu u praksi. Sretni smo što dolaze i kolege iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Mađarske i drugih zemalja. Za regionalnu suradnju je važno da se ljudi upoznaju i druže.

Ove smo godine kongres postavili i online, uz dvije informatičke novosti. Jedna je da su sudionici kongresa mogli smartphoneom snimiti kod koji im je omogućio prikaz programa kongresa i ocjenjivanje svakog pojedinog predavanja. To nam je kao organizatorima pružilo uvid u kvalitetu odabranih tema i predavača.

Druga je novost što su sva predavanja dva mjeseca bila dostupna na profesionalnoj liječničkoj društvenoj mreži – ISL-u – što znači da su se sudionici kod kuće mogli prisjetiti svih važnih činjenica. Vrlo je teško u petnaest minuta zapamtiti sve važne informacije, pa se nadamo da će ta mogućnost pridonijeti edukaciji sudionika, ali i liječnika iz drugih dijelova Hrvatske koji nisu mogli nazočiti kongresu.

MEDIX: Koje biste zaključke kongresa izdvojili kao najvažnije?

PROF. SAMARŽIJA: Kongres koncipiramo tako da uvijek uz tradicionalno prisutne teme, kao što su tuberkuloza, astma i sl., pokrijemo i sve novitete. Jedno od velikih novih područja je pitanje plućne hipertenzije i bolesti desnog srca. To je u svijetu jedna od ključnih tema posljednjih pet godina. Razlog je što su ljudi od tih bolesti prije umirali u roku od nekoliko godina, a danas, s ili bez transplantacije, žive desetljećima. Ne samo da žive, nego se i vraćaju u normalnu radnu sredinu. Zbog toga smo tu temu prezentirali u njenom punom opsegu.

Slično je i s karcinomom pluća. To je u svijetu najčešći i jedan od najsmrtonosnijih karcinoma. Vrlo je poražavajući podatak da oko 20% svih smrti od karcinoma uzrokuje karcinom pluća. U posljednje dvije ili tri godine se međutim pojavilo četiri ili pet potpuno novih skupina lijekova, koje daju nadu da će se to promijeniti. Karcinomu pluća smo posvetili cijeli dan predavanja, iako noviteta na tom području ima i za više dana predavanja.

Nadam se da će kongresu svake godine prisustvovati sve više liječnika obiteljske medicine jer je upravo to prilika za najbolju i najbržu edukaciju. Pozvana predavanja na kongresu odabrana su tako da prikazuju state of the art informacije iz različitih područja respiratorne medicine, a drže ih domaći i strani stručnjaci s dugogodišnjim iskustvom iz prakse. Kongres zbog svega navedenog ljudi vole i jako je dobro posjećen, pa ćemo ga nastaviti tako raditi i dalje.

MEDIX: U predavanju ste spomenuli velike promjene na području liječenja plućne hipertenzije. Koje su metode dostupne u liječenju te bolesti?

PROF. SAMARŽIJA: Plućna hipertenzija je bolest koja pripada skupini rijetkih bolesti. To je specifični entitet čiji je glavni simptom nedostatak zraka i umaranje. U bolesnika s uznapredovalom, teškom bolešću simptomi postaju tako izraženi da ne može izaći iz kuće i nakon nekoliko godina umire. Patologija bolesti se dešava u plućnoj cirkulaciji, ali s razvojem bolesti u plućima dolazi i do poremećaja funkcije i oštećenja desne polovice srca, odnosno desnog atrija i ventrikula, čiji je zadatak propumpavanje krvi kroz plućnu cirkulaciju.

Postoji mnogo različitih entiteta koji uzrokuju plućnu hipertenziju, pa se za sada fokusiramo na dio „sante“ koji viri iznad vode, a cijeli dio pod vodom je još neistraženo područje. Zbog toga očekujemo daljnju ekspanziju spoznaja o plućnoj hipertenziji.

U međuvremenu je došlo do razvoja novih pet skupina lijekova koji odlično djeluju na bolest. Također je razvijeno nekoliko kirurških procedura, od kojih je najvažnija transplantacija pluća. Tom se metodom mogu izliječiti i bolesnici osuđeni na smrt. Tehnologija je otišla toliko daleko da postoje i specijalne naprave pomoću kojih se na umjetan način mogu održavati disanje i cirkulacija dok se dočeka transplantacija. Sve nas to dovodi na polje vrlo složene i invazivne medicine, koja može potpuno riješiti taj medicinski problem.

MEDIX: Koje su najčešće nuspojave lijekova koji se primjenjuju u liječenju plućne hipertenzije?

PROF. SAMARŽIJA: Poznato je da su sildenafil i drugi lijekovi iz te skupine istovremeno i lijekovi za erektilnu disfunkciju, ali njihovo istodobno djelovanje na spolne organe kod liječenja plućne hipertenzije ne smeta ni muškarcima ni ženama. Prvotno su primjenjivani u liječenju poremećaja kardiovaskularne i respiratorne cirkulacije, a tek se kasnije primijetilo da djeluju na poboljšanje erektilne disfunkcije. U kroničnoj primjeni su lijekovi vrlo sigurni, bez poznatih nuspojava.

MEDIX: Postoji li napredak u liječenju kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB)? Smanjuje li se njena incidencija i može li se učiniti više u terapijskom smislu?

PROF. SAMARŽIJA: KOPB je vjerojatno najveći problem u respiratornoj medicini. To je bolest koja je neizbježna u pušača ako dovoljno dugo požive. Dakle, osobe koje puše s vremenom moraju razviti neki oblik kronične opstruktivne plućne bolesti. KOPB je teška i kronična bolest. U razvijenim zemljama svijeta, u koje pripada i Hrvatska, KOPB je po učestalosti četvrti uzrok smrti. Iako svi znamo za infarkt, moždani udar i karcinom, često se zaboravlja koliki je mortalitet od KOPB-a.

Da bi se to promijenilo, provodi se niz znanstvenih, stručnih i javnozdravstvenih akcija. U našem edukacijskom centru svake se godine organizira nekoliko tečajeva za liječnike, medicinske sestre i udruge bolesnika, jer tu bolest ne može riješiti samo pulmološka struka. To je golem javnozdravstveni problem.

Najveći se napredak u borbi protiv te bolesti može napraviti prevencijom, odnosno smanjenjem broja pušača i poticanjem odvikavanja od pušenja. Ključno je upravo ukloniti jedan od glavnih uzroka za nastanak i pogoršanje bolesti.

Jednako kao što je važno zdravo jesti i koristiti antilipemike kako ne bi došlo do infarkta, važno je i ne pušiti kako ne bi došlo do KOPB-a, odnosno prestati pušiti i raditi na rehabilitaciji. Ne treba zaboraviti da su pluća vitalni organ i da kod bolesti pluća cijelo tijelo postaje bolesno; pate i mišići i srce i kosti, a posljedično se javlja i depresija. Takav velik broj komorbiditeta, koje također treba prepoznati i liječiti, samo povećava kompleksnost kronične opstruktivne plućne bolesti.

Bez podizanja javne svijesti o tome koliko je značajno djelovanje protiv pušenja i rano otkrivanje te bolesti, nažalost ne možemo mnogo napraviti. Prema posljednjim epidemiološkim studijama, više od 30% bolesnika uopće nema niti temeljnu dijagnostičku pretragu kao što je spirometrija. Potrebno je još mnogo medijskog i javnozdravstvenog djelovanja kako bi se postigle značajnije promjene na tom polju.

MEDIX: Koji se terapijski protokoli koriste u liječenju KOPB-a?

PROF. SAMARŽIJA: U terapijskom smislu ima napredaka, ali ima i restrikcija. S obzirom da smo kasno počeli uvoditi brojne i različite inhalacijske oblike liječenja, neki od njih još nisu prihvaćeni i prepoznati od HZZO-a, a neki su na čekanju u postupku registracije.

MEDIX: Ove ste godine na kongresu dodijelili i nagrade za najbolje znanstvene radove.

PROF. SAMARŽIJA: Osim 60 pozvanih predavanja, na kongresu je u formi postera prezentirano 40 radova sudionika. Za tri najbolja dodijeljene su i financijske nagrade. Želimo stimulirati stručni i znanstveni rad, posebno mladih kolega. Povjerenstvo, koje osim stručnjaka iz Hrvatske čine i uvažene kolege iz regije, po pet točaka ocjenjuje radove, a najboljima su nagrade dodijeljene na zatvaranju kongresa.

MEDIX: U jednom od svojih predavanja na kongresu vrlo ste edukativno sumirali terapijske mogućnosti u liječenju karcinoma pluća. Čime u Hrvatskoj raspolažemo?

PROF. SAMARŽIJA: Htio bih napomenuti da temeljni problem pred stavlja rano otkrivanje karcinoma pluća. Poznati su postupci koji omogućuju njegovo rano otkrivanje, ali se u Hrvatskoj uopće ne provode. Rana dijagnostika karcinoma pluća omogućuje i operativno liječenje, a operacija karcinoma pluća predstavlja mogućnost izlječenja. Na tom smo polju nažalost silno insuficijentni. Inoperabilni karcinomi predstavljaju uznapredovali ili metastatski stadij bolesti, kada nam preostaju jedino lijekovi.

Postoje dvije temeljne skupine lijekova koji se primjenjuju u liječenju karcinoma pluća. Jednu čine citostatici, kojih je niz, manje ili više učinkovitih. Drugu veliku skupinu sačinjavaju targetirani, odnosno pametni lijekovi. HZZO je dosad dobro pratio primjenu citostatika koji se i u svijetu koriste za liječenje karcinoma pluća.

Po pitanju novih, targetiranih lijekova nažalost zaostajemo za svijetom. Pojavili su se prije nekoliko godina, uz vrlo brz razvoj sve novijih, dokazano učinkovitijih oblika. Nalazimo se u situaciji financijske recesije i nema dovoljno financijskih sredstava za uvođenje istih na listu HZZO-a. Iako je to razumljivo, istodobno predstavlja velik problem jer si rijetko tko od bolesnika može sam priuštiti to učinkovito, ali skupo liječenje.

Ne poznajem dovoljno financijsku situaciju u zdravstvu da bih mogao bilo što sugerirati, ali definitivno će se morati naći rješenje problema. U Hrvatskoj će naime do kraja ove godine biti registriran još jedan novi targetirani lijek, a trenutačno se kod nas na klinici provode četiri ili pet kliničkih istraživanja lijekova koji će na tržište doći vjerojatno za dvije ili tri godine. To je izuzetno živo znanstveno područje i nema farmaceutske kompanije koja ne razvija targetirane lijekove; karcinom pluća je najinteresantniji cilj upravo zbog svoje učestalosti i loših dosadašnjih mogućnosti liječenja.

MEDIX: Zbog čega se karcinom pluća ne dijagnosticira dovoljno rano?

PROF. SAMARŽIJA: Da bi se karcinom pluća dijagnosticirao, potrebno je da pacijenti budu svjesni te mogućnosti i dođu liječniku čim se pojavi određeni simptom. Najčešće se bolesnici liječniku obrate prekasno jer smatraju da je kašljanje ili povremeni nedostatak zraka nešto normalno. U pravilu bolesnici imaju simptome po godinu ili dvije prije nego što se obrate liječniku. Kašalj nije normalno stanje, a kroničan kašalj je znak bolesti.

Karcinom u plućima se može vidjeti jedino radiološkim metodama. Za potrebe ranog otkrivanja karcinoma pluća je razvijena pretraga koja se naziva low dose CT. To je CT pretraga koja se izvodi s manjom količinom štetnog zračenja za bolesnika, a mora se ponavljati u regularnim razmacima. Velike studije koje su ispitivale ulogu probira low dose CT-om su u Americi pokazale 20%-tno smanjenje mortaliteta od karcinoma pluća. To u Hrvatsku još nije uvedeno, niti će moći biti uvedeno bez velike javnozdravstvene akcije uz potporu Ministarstva zdravstva, u koju, osim pulmologa, moraju biti uključeni i liječnici obiteljske medicine i radiolozi. Ljude treba naučiti da je kašalj simptom potencijalno smrtonosne bolesti, a istovremeno treba formirati mrežu low dose CT-a, kojih u Hrvatskoj još nema dovoljno za provođenje takve akcije.

MEDIX: Rade li se u Hrvatskoj transplantacije pluća?

PROF. SAMARŽIJA: Napravili smo prvu i jedinu transplantaciju pluća baš na Jordanovcu u Zagrebu, prije deset godina. Transplantaciju je radio prof. Slobodnjak sa svojim timom, a ja sam vodio pulmološko-internistički dio. Tada smo napravili cijeli program, ali nažalost nije nastavljen zbog nedovoljno dobrih tehničkih uvjeta na Jordanovcu. S obzirom da oprema nije bilo dovoljno dobra, entuzijazam nije bio dovoljan da bi se takav program mogao uspješno nastaviti.

Kako nama i dalje dolaze teški pulmološki bolesnici kojima bi transplantacija mogla spasiti život, prije četiri godine smo počeli suradnju sa Sveučilišnom klinikom u Beču. Suradnja se razvila do te mjere da ćemo do kraja ove godine imati deset do dvanaest transplantacija pluća. U program, koji je realiziran na razini međudržavnog ugovora, uključeno je više od šezdeset ljudi, pri čemu je iza nas petnaestak već obavljenih transplantacija. Operativne zahvate u Beču sa svojim timom obavlja prof. Walter Klepetko, koji je svjetski ekspert na tom području, a priprema i postoperativno praćenje bolesnika se obavljaju kod nas, na Klinici za plućne bolesti Jordanovac. To je izuzetno intenzivna suradnja koja zahtijeva mnogo truda i vremena, a jedan od posebno kompliciranih zadataka je transport bolesnika koji samostalno ne dišu u Beč i natrag.

Sve to međutim vrijedi truda kad vidimo da bolesnici osuđeni na smrt unutar godine dana postaju ponovno radno aktivni ljudi, s normalnom kvalitetom života. U proces je uključeno svega desetak liječnika u Hrvatskoj, ali smo sretni jer projekt predstavlja vrh svjetske medicine i podiže razinu stručnog rada u klinici. Svakodnevni problemi koji iskrsavaju zbog kompleksnosti postupka rješavaju se u suradnji s kolegama iz Beča, ali i cijelog svijeta.

MEDIX: Koja je prosječna dob transplantiranih bolesnika?

PROF. SAMARŽIJA: Naš najmlađi transplantirani bolesnik ima 15 godina, a najstariji 62 godine. Najčešće su to ljudi mlađe životne dobi.

MEDIX: Za kada planirate idući kongres?

PROF. SAMARŽIJA: Idući kongres bit će održan u svibnju 2013. godine, također u Zagrebu. Tematski ćemo opet nastojati pokriti važna područja iz respiratorne medicine, a s obzirom da su ove godine u središtu zanimanja bili transplantacija i karcinom pluća, idući ćemo kongres više usmjeriti na plućnu hipertenziju i plućne embolije, kirurško-anesteziološki segment te plućnu rehabilitaciju kao sasvim novo područje.
 

Mnogo ljudi ne zna da u razvijenim zemljama svijeta, u koje pripada i Hrvatska, KOPB po učestalosti predstavlja četvrti uzrok smrti, upozorava prof. Samaržija 

 

Prof. Samaržija napominje kako svake godine dolaze novi, dokazano učinkoviti lijekovi za liječenje karcinoma pluća, što se ne može ignorirati jer se time oduzima bolesnicima pravo na liječenje 

 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 18 Br. 101/102