Prof. dr. sc. Mirko Koršić: Hipogonadizam u Hrvata

Iako se o tome malo govori, muški hipogonadizam je jedan od vrlo čestih poremećaja u životu odraslog muškarca, a rezultati velike američke studije pokazuju da od njega boluje čak 40% muškaraca starijih od 45 godina. Iako ne ugrožava život, ovo stanje uvelike smanjuje njegovu kvalitetu, a klinički se simptomi mogu uvelike olakšati nadomjesnom primjenom testosterona, istaknuo je u razgovoru za „Medix“ prof. dr. sc. Mirko Koršić

 

MEDIX: Prof. Koršić, kako definiramo muški hipogonadizam?

PROF. DR. SC. KORŠIĆ: Muški hipogonadizam predstavlja smanjenu funkciju muške spolne žlijezde koja se očituje u smanjenoj gametogenezi i/ili sekreciji gonadalnih hormona. Ovisno o mjestu defekta razlikujemo primarni, sekundarni i kombinirani hipogonadizam.

U primarnom je hipogonadizmu oštećenje na razini testisa, a oštećenje na višoj razini nazivamo sekundarnom hipogonadizmom. Neki govore i o tercijarnom hipogonadizmu, ali smatram da nije nužno različito klasificirati poremećaje na hipofizi i hipotalamusu.

MEDIX: Kako prepoznati muškarca s hipogonadizmom?

PROF. DR. SC. KORŠIĆ: Pacijent s hipogonadizmom se lako prepoznaje po kliničkim i biokemijskim simptomima nastalima zbog niske koncentracije testosterona. Ne treba zaboraviti da visina testosterona ne znači uvijek i nastanak kliničke slike. Da bi došlo do pojave simptomatologije, hipogonadizam mora trajati neko vrijeme. Tek nekoliko mjeseci ili godinu dana nakon prestanka funkcije testisa muškarac počinje primjećivati niže vrijednosti krvnog tlaka, rjeđu potrebu za brijanjem te velik broj simptoma koji se u prvi čas ne pripisuju nedostatku hormona.

Takvi simptomi su umor, gubitak pažnje i kognitivne sposobnosti te prostorne orijentacije, gubitak inicijative i sl. Uz njih se pojavljuje i tipičan simptom smanjenja spolne želje i spolne aktivnosti.

MEDIX: Kada sve može doći do nastanka hipogonadizma?

PROF. DR. SC. KORŠIĆ: S obzirom na vrijeme nastanka hipogonadizma razlikujemo pretpubertetski i hipogonadizam s kasnim nastankom. Pretpubertetski hipogonadizam karakterizira eunuhoidan rast i izostanak sekundarnih spolnih osobina.

U slučaju da je do hipogonadizma došlo nakon razvoja sekundarnih spolnih obilježja, klinički znakovi hipogonadizma s kasnim početkom obuhvaćaju smanjenje libida, nedostatak kvalitete i frekvencije erekcije, promjene raspoloženja sa smanjenjem kognitivih funkcija, depresivno raspoloženje i iritabilnost, umor, poremećaje spavanja, smanjenje mase tijela i snage, povećanje visceralnog masnog tkiva, smanjenje dlakavosti tijela i promjenu rasporeda dlakavosti te smanjenje koštane gustoće i povećanje rizika od lomova.

MEDIX: Koja je skupina muškaraca sklona razvoju hipogonadizma?

PROF. DR. SC. KORŠIĆ: Velika američka HIM (Hypogonadism in males) studija pokazala je da su debeli muškarci, muškarci s hipertenzijom i dijabetičari tipa II posebno ugrožena skupina za razvoj muškog hipogonadizma. S obzirom da takvi muškarci često imaju simptome hipogonadizma koji se pripisuju njihovoj osnovnoj bolesti, zna se zaboraviti da je upravo u toj skupini rizik za razvoj hipogonadizma dvaput češći nego u ostalih muškaraca.

MEDIX: Kakva je učestalost bolesti u Hrvatskoj?

PROF. DR. SC. KORŠIĆ: Za sada možemo govoriti jedino o aproksimativnim brojkama. U Americi je hipogonadizam zastupljen u skoro 40% muške populacije u dobi starijoj od četrdeset pet godina. Ta se brojka povećava za svaki decenij starosti pa je tako hipogonadizam izražen i kod svakog drugog muškarca iznad osamdesete godine. S obzirom na velik broj pacijenata uključenih u studiju, nemamo razloga misliti da u Hrvatskoj nije slična situacija.

Ako podatke dobivene u Sjevernoj Americi primijenimo na populaciju u Hrvatskoj, možemo pretpostaviti da je od ukupno 976.573 muškaraca starijih od 45 godine hipogonadizam prisutan u njih čak 377.934. S obzirom da se simptomi na koje možemo terapijski utjecati javljaju u 2/3 pacijenata s hipogonadizmom, pravilnim bi se terapijskim pristupom teoretski moglo reducirati opterećujuće simptome bolesti u više od 219.000 muškaraca u Hrvatskoj.

MEDIX: U predavanju ste spomenuli da se često pogrešno tumači pojam muške andropauze.

PROF. DR. SC. KORŠIĆ: Termin andropauza se upotrebljava, ali po svojoj definiciji ne odgovara sasvim točno tom nazivu jer se u muškaraca gubitak spolne funkcije ne može poistovjetiti s onim u žena, odnosno menopauzom. Dok menopauza označava prestanak menstruacije karakteriziran niskim estrogenima i visokim gonadotropinima, kod muškaraca već od 35. godine života dolazi do smanjenja koncentracije testosterona za 1-2% godišnje. Dijagnoza hipogonadizma se postavlja kada je koncentracija testosterona ispod 10,4 nmol/L, a liječenje počinje tek pojavom kliničkih simptoma.

MEDIX: U kojoj dozi i na koji način je u tim slučajevima najbolje aplicirati testosteron?

PROF. DR. SC. KORŠIĆ: Testosteron se može davati u injekcijama i tabletama, a u Hrvatskoj je, osim testosterona u ampulama za intramuskularnu primjenu pod trgovačkim nazivom Nebido, od nedavno registriran i kristalinični oblik testosterona koji se utrljava i apsorbira u kožu, pod trgovačkim imenom AndroGel. Za pravilnu je primjenu ovog oblika testosterona važno da se svakodnevno utrljava na točno određenim mjestima (koža oba ramena, nadlaktice, abdomen). Ukupna doza testosterona koja se na taj način apsorbira je 5 mg i predstavlja dozu koju bi inače tijekom 24 sata normalno producirao testis.

AndroGel se nalazi na Osnovnoj listi lijekova HZZO-a. Lijek se prepisuje po preporuci specijalista endokrinologa i pedijatra, a smjernice za njegovo prepisivanje uključuju bolesnike s kliničkim simptomima muškog hipogonadizma i laboratorijskim testovima dokazanim manjkom testosterona u krvi (koncentracija ukupnog testosterona manja od 12 nmol/l).

MEDIX: Koje su kontraindikacije za nadomjesnu terapiju testosteronom?

PROF. DR. SC. KORŠIĆ: Vrlo je važno spriječiti nekontroliranu upotrebu testosterona jer bi u suprotnom moglo doći do hormonskog disbalansa. Tijekom liječenja se nikako ne smije zaboraviti na redovito kontroliranje prostate zbog sve veće učestalosti karcinoma prostate u bolesnika iznad 50. godine.

Dijagnoza hipogonadizma se postavlja kada je koncentracija testosterona ispod 10,4 nmol/L, a liječenje počinje tek pojavom kliničkih simptoma, naglašava prof. Mirko Koršić

 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 14 Br. 78