Prof. dr. sc. Lukasz Konopka: Neuroznanost u medicini usmjerenoj čovjeku

Jednu od cjelodnevnih radionica naziva „Neurobiofeedback“, organiziranih u sklopu 2. hrvatskog kongresa o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji, održao je prof. dr. sc. Lukasz Konopka, profesor kliničke psihologije i neuroznanosti na The Chicago School of Professional Psychology, SAD, te ravnatelj klinike Advanced Neuroscience and Behavioral Medicine (ANABM) u Chicagu, koji u svom bogatom radnom i akademskom iskustvu objedinjuje kliničku primjenu neuroznanosti kroz neurologiju, farmakologiju, psihijatriju, radiologiju i psihologiju. Osim radionice, prof. Konopka je na kongresu kroz dva pozvana predavanja predstavio ulogu neuroznanosti u medicini usmjerenoj čovjeku, od dijagnostike do liječenja. 

 

Jedna od važnih tema 2. hrvatskog kongresa o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji, održanog od 9. do 11. veljače 2012. godine bila je i primjena neuroznanosti u novom konceptu medicine usmjerene čovjeku. Prof. Lukasz Konopka je kao uvaženi svjetski stručnjak iz tog područja, koji kroz akademski i klinički rad istražuje najbolje objektivne metode za dijagnostiku i liječenje bolesnika s različitim poremećajima ponašanja, održao dva predavanja.

Prof. Konopka je pritom upozorio na kriva uvjerenja o postojanju jasnih bioloških markera koji bi strogo specifično bili povezani s određenom psihijatrijskom bolešću, a s obzirom da su promjene u ponašanju najčešće potaknute različitim neurobiološkim supstratima. U tom smislu je naglasio važnost individualnog i kompletnog biopsiho- socijalno-duhovnog pristupa svakom bolesniku, kako u dijagnostici, tako i u liječenju psihijatrijskih bolesti.

MEDIX:  Prof. Konopka, koja je uloga neuroznanosti u liječenju psihijatrijskih bolesnika?

PROF. KONOPKA: Neuroznanost je samo jedna, ali važna stavka u integrativnom bio-psiho-socijalnoduhovnom pristupu psihijatrijskom bolesniku. Da bi došao do sadašnjih spoznaja, morao sam proći edukaciju iz tri različite discipline: psihofarmakologije, fiziologije i imaging metoda. Kako u istraživanju, tako i u kliničkom radu, bolesniku sada pristupam kombinirajući različite objektivne mjere kako bih dostupnim podacima jasnije definirao medicinsko stanje bolesnika. Drugim riječima, vrlo mi je važna individualna procjena bolesnika prije ordiniranja odgovarajuće terapije.

U svojoj sam klinici naime odlučio najprije proučiti mozak bolesnika, a tek zatim ustanovljeno povezivati s kliničkom manifestacijom u promjeni ponašanja. Razlog takvom pristupu nalazim u vlastitom iskustvu jer sam slijedeći standardne protokole odabira bolesnika na temelju njihove kliničke prezentacije shvatio da postoji velika varijabilnost bioloških markera povezanih s ustanovljenim kliničkim manifestacijama.

MEDIX:  U predavanju ste naglasili važnost integrativnog pristupa bolesniku. O čemu se točno radi?

PROF. KONOPKA: Radi se o pokušaju razvoja modela procjene koji se temelji na bio-psiho-socijalnom i duhovnom modelu, koji predstavlja mnogo kompleksniju prezentaciju bolesnika, a uvjetovan je biološkim čimbenicima. Primjena tog modela označavala bi personalizirani pristup koji se zasniva na biološkim čimbenicima i predstavlja kompleksniju prezentaciju bolesnika od pokušaja analize specifičnih simptoma. U budućnosti bi trebao postojati specifični trening koji bi liječnicima omogućavao integraciju svih takvih informacija o pojedinom bolesniku.

U svijetu istraživanja postoji niz novih spoznaja koje su daleko ispred kliničke prakse i trebalo bi se poraditi na bržoj i primjerenijoj implementaciji takvih informacija u praksu. S obzirom da znanstvene podatke nije jednostavno prenijeti u kliničku praksu, jedna od mojih želja je odgojiti generacije stručnjaka koji će imati široke vidike i koji će znati upotrijebiti sve postojeće metode kako bi pomogli svojim bolesnicima.

MEDIX:  Kod kojih su psihijatrijskih bolesti imaging tehnikama lako vidljive biološke promjene na mozgu?

PROF. KONOPKA: Kada govorimo o psihijatrijskim bolestima mislimo na bolesti definirane promjenama u ponašanju. Kod posttraumatskog stresnog poremećaja je primjerice zamijećeno smanjenje volumena hipokampusa, ali se slične promjene mogu naći i kod nekih bolesnika koji boluju od velikih depresivnih epizoda. Iako se neke abnormalnosti mozga mogu prikazati imaging tehnikama, ne moraju specifično korelirati poremećajima u ponašanju.

Korištenjem takvih podataka koji su znanstveno mnogo bolje definirani, olakšava se komunikacija i razumijevanje među kolegama jer je spektar simptoma koji karakteriziraju određene bolesti vrlo širok pa može doći do nesporazuma. Jedan od primjera je PTSP, koji unatoč brojnim poznatim simptomima ne mora uvijek imati jednaku kliničku prezentaciju.

MEDIX:  Koristite li neuroimaging i za procjenu terapijskog učinka?

PROF. KONOPKA: Da. Naime, osim slikovnih metoda, postoje i funkcionalne metode neuroimaginga, koje se mogu koristiti u procjeni terapijskog učinka. U mojem labosu koristimo i funkcionalni EEG: nije invazivan, relativno je jeftin i, najvažnije, temelji se na komercijalno dostupnim normativnim bazama podataka. To objektivizira interpretaciju rezultata i omogućuje njihovu usporedbu između različitih centara u svijetu.

U slučaju da nalazi funkcionalnog EEG-a koreliraju s kliničkim simptomima poremećaja ponašanja, pretraga se može nakon početka liječenja ponoviti kako bi se ustanovilo dolazi li do normalizacije nalaza.

MEDIX:  Primjenjuju li se vaše metode i u drugim centrima u svijetu?

PROF. KONOPKA: Imamo privatnu kliniku i istraživački centar te iako koristimo metode kao i drugi centri u svijetu, vjerojatno smo jedina klinika koja neuroimaging provodi i kod bolesnika koji dolaze na psihološko savjetovanje i regularne posjete psihijatru, bez da imaju neki očiti poremećaj. Svaki pacijent koji dolazi je zapravo automatski uključen u istraživačku studiju, za što daje i pisani pristanak. Na taj način usporedbom i analizom prikupljenih podataka objektiviziramo dijagnostiku i koristimo istraživanje u daljnjim terapijskim postupcima i kliničkoj praksi.

MEDIX:  Jeste li zadovoljni brojem ispitanika?

PROF. KONOPKA: Bilo bi idealno kada bi se takav pristup koristio i u drugim centrima, sa zajedničkom bazom podataka. Imamo kvalitetne programe za analizu podataka koji bi se mogli koristiti u svim umreženim centrima.

Što bolje razumijemo funkcije mozga, to je jasnije da tradicionalni pristup liječenju možda više nije dovoljan. U našoj klinici zbog toga sve više pozornosti posvećujemo muzikoterapiji, terapiji slikanjem i drugim nekonvencionalnim oblicima terapije, uz naravno adekvatnu farmakoterapiju po potrebi.

MEDIX:  Jeste li u dosadašnjem radu primijetili biološke promjene između osoba s različitom spolnom orijentacijom?

PROF. KONOPKA: Iako to nije moje uže područje interesa, na kongresu biologijske psihijatrije i među novijim radovima objavljenim iz tog područja navodi se kako postoje razlike u morfologiji mozga, pri čemu je kod homoseksualaca muškog spola mozak više nalik ženskom. To vjerojatno nije generalno točno za sve ljude homoseksualnih sklonosti. Ako se pak evociranim potencijalima procjenjuje funkcija mozga, za koju se pokazalo da se razlikuje između muškaraca i žena, rezultati za muškarce homoseksualnih sklonosti bit će negdje u sredini.

MEDIX:  Može li se metodama neuroimaginga otkriti psihopatska ličnost?

PROF. KONOPKA: Poznato je da osobe sa psihopatskom ličnošću imaju značajnije reduciran volumen frontalnog režnja. Zbog toga nisu u mogućnosti percipirati utjecaj svojeg ponašanja. Još uvijek se ne zna je li takav poremećaj posljedica genetike ili problema u razvoju. Vrlo je obećavajuće polje epigenetike, koja govori da se ovisno o nečijem genomu i različitom okolišu može iskazati ili izostati ekspresija pojedinih proteina koji imaju važnu ulogu u stvaranju kognitivnih mreža. Jedna je hipoteza da kod psihopata takav izostanak proteina dovodi do strukturalnih pogrešaka koje onemogućuju razvoj neuroloških mreža potrebnih za empatiju.

Vjerujem da mozak ima sposobnost reorganiziranja pa i da se psihopate može naučiti da budu društveno osjetljiviji, iako još nije poznat najučinkovitiji način. Dokazano je naime da je kod posttraumatskog stresnog poremećaja smanjeni volumen hipokampusa reverzibilan, ako je terapija primjereno odabrana. Najveći problem je što većina psihopata ne smatra da ima problem, pa ih nije lako motivirati za liječenje.

MEDIX:  Postoje li još neki poremećaji kod kojih dolazi do reduciranja prednjeg režnja?

PROF. KONOPKA: Da, to se događa i kod bipolarnog poremećaja. Frontalni je režanj naime odgovoran za potenciranje inhibicije kod donošenja odluka. Ukoliko netko boluje od kroničnog bipolarnog poremećaja, hipomanija na neki način djeluje toksično na mozak i dovodi do manje aktivacije frontalnog režnja. Pokazalo se međutim da i ta promjena može biti reverzibilna odabirom pravilne farmakoterapije. Kod nekih se bolesnika vrlo uspješnom pokazala kombinacija antiepileptika i litija, a njena se učinkovitost, osim klinički, potvrdila i neuroimaging metodama.

MEDIX:  Imate li poruku za hrvatske liječnike?

PROF. KONOPKA: Treba stvarati integrativne timove kako bi profesionalci različitih disciplina mogli svojim iskustvom pridonijeti obradi pojedinih slučajeva. Kod psihijatrijskih bolesti ključna je dobra komunikacija između psihijatara, neurologa i radiologa.

Metode koje se mogu koristiti kod personaliziranog pristupa bolesniku uključuju funkcionalni EEG, imaging tehnike (PET, CT, NMR), neurobihevioralna testiranja i personalizirani klinički intervju, naglašava prof. Lukasz M. Konopka 

 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 18 Br. 98/99