Prof. dr. sc. Dragan Ljutić: Optimalan ishod liječenja bubrežne anemije

U sklopu predstavljanja novog lijeka za liječenje bubrežne anemije u Hrvatskoj, posebno zanimljivo predavanje - „Usporedba učinkovitosti i sigurnosti liječenja bubrežne anemije darbepoetinom alfa i klasičnim epoetinima“ - održao je predsjednik Hrvatskog društva za nefrologiju, dijalizu i transplataciju (HDNDT), prof. dr. sc. Dragan Ljutić. Uz kratak pregled dostupne terapije, prof. Ljutić je nazočnima približio i specifičnosti te cilj liječenja anemije u bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem.

 

MEDIX: Profesore Ljutić, u svom ste predavanju govorili o važnosti liječenja anemije u bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem. Koje su terapijske opcije?

PROF. LJUTIĆ: Na našem su tržištu dostupna tri eritropoetina; epoetin alfa, epoetin beta i od nedavno darbepoetin alfa. Glavna razlika među tim lijekovima je u načinu i vremenu doziranja. Epoetin alfa i beta se mogu primjenjivati subkutano ili intravenski, jednako kao i darbepoetin alfa, ali se obzirom na strukturu molekule, darbepoetin alfa može davati rjeđe. Dok se klasični epoetini primjenjuju dva do tri puta tjedno, darbepoetin alfa se u fazi korekcije primjenjuje jednom tjedno, a u fazi održavanja jednom tjedno ili jednom u dva tjedna.

Kod bolesnika koji su u predijaliznom razdoblju, odnosno kod kojih je došlo do zatajenja funkcije bubrega, ali još nisu na dijalizi a imaju registriranu anemiju, nakon postizanja zadovoljavajućih razina hemoglobina, darbepoetin se može davati jednom mjesečno. U tom se slučaju darbepoetin alfa primjenjuje subkutano. S obzirom da se u takvih bolesnika još uvijek može odlučiti hoće li se uvoditi peritonejska ili hemodijaliza, da bismo sačuvali krvne žile za formiranje A-V fistule, poželjno je darbepoetin alfa primjenjivati subkutano. Ne smijemo zaboraviti da je uz egzogene eritropoetine važno ordinirati i željezo, za što također postoje odgovarajući postupnici.

MEDIX: Jesu li egzogeni eritropoetini u Hrvatskoj registrirani za sve od navedenih indikacija?

PROF. LJUTIĆ: Još niti jedan od ovih lijekova nije u Hrvatskoj registriran za bolesnike u predijaliznom razdoblju. Upravo se sada, nakon niza dopisa i konzultacija s HZZOom i Ministarstvom, ponovno spremamo potaknuti iste na razumijevanje i ukazati na važnost liječenja anemije u ovoj skupini bolesnika.

Liječenjem anemije na adekvatan način zapravo možemo postponirati potrebu za dijalizom. Pritom treba voditi računa o kontroli krvnog tlaka, unosu aktivne forme vitamina D, uzimanju lijekova koji vežu fosfor, dijetalnim navikama i sl. Postoje studije koje su pokazale da se uz adekvatno rješavanje anemije, uz ostale popratne mjere, dijaliza može postponirati za otprilike šest mjeseci.

MEDIX: Koje su glavne razlike darbepoetina alfa u odnosu na ostale epoetine?

PROF. LJUTIĆ: Uspoređujući darbepoetin alfa s drugim epoetinima, za isti je učinak potrebna 20-30% manja doza, a i rjeđe se ordinira, pa sestra koja daje eritropoetin pacijentima ima više vremena za obavljanje drugih poslova vezanih uz bolesnike na dijalizi. Niz studija pokazuje kako se u slučaju primjene darbepoetina alfa intravenskim i subkutanim davanjem postiže istovjetan učinak, pri čemu nije potrebna promjena doze lijeka.

Doza primijenjena jednom u dva tjedna bila je jednako učinkovita kao i doza primijenjena jednom tjedno. Studije učinkovitosti darbepoetina alfa kod bolesnika koji nisu na dijalizi pokazale su da se i ovoj skupini bolesnika može učinkovito korigirati anemija i održavati stabilnost hemoglobina uz iste doze lijeka.

MEDIX: Na koji se način može ostvariti prijelaz s jednog terapijskog oblika egzogenog eritropoetina na drugi?

PROF. LJUTIĆ: Za doziranje epoetina primjenjuju se međunarodne jedinice; da bismo dobili odgovarajuću dozu darbepoetina alfa, ukupnu tjednu dozu epoetina treba podijeliti s 200. Razlikujemo doze indukcije koje se mogu za 25% povećati ili sniziti, ovisno o učinkovitosti i odgovoru hemoglobina na ordiniranu dozu, te kasnije dozu održavanja.

Hemoglobin nastojimo održavati u koncentraciji od oko 110 g/L, jer se pokazalo da bolesnici s vrijednostima hemoglobina iznad 120 g/L mogu biti skloni učestalijim neželjenim kardiovaskularnim događajima. Ciljane vrijednosti hemoglobina se postižu postupno, tijekom četiri ili više tjedana. Kod promjene terapijskog režima postoji problem interakcije s bolesnikom, te je svakog bolesnika vrlo važno upoznati s mjerama njegovog liječenja kako ne bi postao sumnjičav i dobio dojam da mu se rjeđim doziranjem lijeka posvećuje manje pažnje. U konačnici, treba imati na umu da se liječenje bubrežne anemije može optimizirati izborom egzogenog eritropoetina, načinom primjene i intervalom doziranja lijeka.

Profesor Ljutić naglašava kako je kod darbepoetina alfa učinak intravenske primjene lijeka jednak subkutanoj, te ne postoji imperativ promjene aplikacije zbog uštede kao što je to slučaj kod klasičnih epoetina 

Liječenjem anemije na adekvatan način zapravo se odgađa potreba za dijalizom. Postoje studije koje su pokazale da se uz adekvatno rješavanje anemije, uz ostale popratne mjere, dijaliza može odgoditi za otprilike šest mjeseci – ističe prof. Ljutić 

 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 15 Br. 83