Prof. dr. sc. Božidar Župančić: Kirurgija u srednjoj Europi

U Dubrovniku je od 28. travnja do 1. svibnja 2010. održan skup „Od refluksa do karcinoma“, koji je objedinio 3. srednjoeuropski kirurški kongres, 5. hrvatski kirurški kongres te Norman Barret simpozij o kirurgiji jednjaka. Kongresu su nazočila brojna eminentna imena hrvatske i europske kirurgije, a svojim je sadržajem obuhvatio novosti iz različitih područja kirurgije. Više o prezentiranim dostignućima kao i razvoju te budućnosti kirurgije u Hrvatskoj rekao nam je predsjednik organizacijskog odbora kongresa, prof. dr. sc. Božidar Župančić.

Iako je poznato da je kirurgija praktična struka u kojoj je vrlo važna manualna vještina, kongres održan potkraj travnja 2010. godine u Dubrovniku pokazao je da su i na tom području iznimno važni znanstveni rad i razmjena iskustava, kao i prihvaćanje novih operativnih metoda. Hrvatsko kirurško društvo je u kiruršku asocijaciju srednje Europe ušlo 2007., što je bila i godina kada su se konstituirali srednjoeuropski kirurški kongresi. Ove je godine 3. srednjoeuropski kirurški kongres održan u Hrvatskoj. Više o skupu, sadašnjoj situaciji u kirurgiji u Hrvatskoj i suradnji između kirurgije i primarne zdravstvene zaštite rekao nam je donedavni predsjednik Hrvatskog kirurškog društva, predstojnik Klinike za dječju kirurgiju Klinike za dječje bolesti Zagreb te ujedno predsjednik organizacijskog odbora kongresa, prof. dr. sc. Božidar Župančić.

MEDIX: Kako je nastala ideja za organizaciju ovogodišnjega kirurškog kongresa?

PROF. ŽUPANČIĆ: Od 28. travnja do 1. svibnja ove godine u Dubrovniku je održan treći kongres kirurga srednje Europe, 5. hrvatski kirurški kongres te međunarodni simpozij o bolestima jednjaka pod nazivom „Od refluksa do karcinoma“. Kao što je poznato, hrvatski kirurški kongresi se održavaju svake četiri godine, a koncept ovogodišnjeg je bio identičan onome od prije četiri godine. Dakle, sudjelovala su sva kirurška društva unutar Hrvatskog liječničkog zbora, pri čemu svako društvo ima po jedno prije ili poslijepodne za organizaciju svog dijela kongresa, svoja naslovna predavanja. Na kraju kongresa održane su i prezentacije specijalizanata kirurgije.

Prvi srednjoeuropski kirurški kongres, u čijoj je organizaciji sudjelovala i Hrvatska, održan je u Pragu 2008.; godine 2009. kongres je održan u Katowicama u Poljskoj, a 2010. godina je bila rezervirana za Hrvatsku. U srednjoeuropsku kiruršku asocijaciju ulaze Austrija, Slovenija, Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska i Hrvatska. Potpisan je ugovor među članicama društva po kojem je dogovoreno da će se srednjoeuropski kirurški kongres održavati svake godine u drugoj državi. Kada dovršimo ciklus, dogovorit ćemo hoće li se kongres održavati svake četiri, dvije ili svake godine, a to će ponajviše ovisiti o situaciji u Europi i svijetu.

MEDIX: Kojeg biste stranog predavača istaknuli? Jesu li iznesene neke posebno važne spoznaje?

PROF. ŽUPANČIĆ: Osobito smo ponosni što je kongresu nazočio istaknuti prof. Lantsberg iz Izraela, koji je govorio o laparoskopskoj korekciji debljine u adolescenata i djece. Zatim treba istaknuti prof. Otta iz Njemačke, prvo ime transplantacijske kirurgije jetre u Njemačkoj, te prof. Jaecka iz Marseillesa, također poznatog u domeni kirurgije jetre. Na kongresu je bio nazočan i prof. Maurizio Fontana, koji se bavi intramedularnom osteosintezom, kao i mnogi drugi profesori iz kirurških društava srednje Europe, koji su donijeli nove spoznaje. Također bih istaknuo prof. Wickipela iz Salzburga, koji je govorio o robotskoj kirurgiji.

MEDIX: Koje su teme pokrivene kongresom i zašto ste se odlučili baš za te teme?

PROF. ŽUPANČIĆ: Hrvatskim kirurškim kongresom je pokrivena po jedna tema iz svake kirurške grane. Iz digestivne kirurgije je to bio akutni abdomen. To je vječna tema, ali su donesene brojne nove smjernice, kako u dijagnostici tako i u terapiji akutnog abdomena. U dječjoj kirurgiji je glavna tema bila minimalno invazivna dječja kirurgija, kirurgija kroz jednu ili više rupa, kako se to popularno zove. To je nešto novo, a u Hrvatskoj se najviše radi u Klinici za dječju kirurgiju u Klaićevoj.

Što se tiče traumatologije, glavna tema je bila intramedularna osteosinteza, metoda koja se primjenjuje dugi niz godina s brojnim modifikacijama. Bilo je riječi i o primjeni novih pomagala u traumatologiji. Glavna tema vaskularne kirurgije je bila insuficijencija cerebralne cirkulacije, pri čemu se govorilo o kirurškim pristupima na krvne žile vrata i pomoći u rješavanju cerebrovaskularne insuficijencije. U plastičnoj kirurgiji su dominirale teme iz rekonstruktivne kirurgije i kirurgije dojke. Glavna tema društva za laparoskopsku kirurgiju bile su komplikacije vezane uz laparoskopske zahvate.

MEDIX: Jeste li zadovoljni odjecima kongresa?

PROF. ŽUPANČIĆ: Hrvatski kirurški kongres je, kao i srednjoeuropski, bio iznimno dobro posjećen. Raduje me što nakon kongresa dolaze pisma iz uglednih kirurških krugova, od ljudi koji su sudjelovali u provedbi kongresa i koji su istaknuli visoku profesionalnost naših liječnika. Isto tako moramo biti ponosni na činjenicu da je tehnički dio kongresa bio savršen. Kolege iz čitavog svijeta, a bilo ih je iz 31 zemlje, bili su iznimno zadovoljni, a mnogi su rekli da će se sigurno i vratiti Hrvatsku.

MEDIX: Možete li usporediti hrvatsku kirurgiju s kirurgijama u drugim srednjoeuropskim zemljama koje su bile zastupljene na kongresu?

PROF. ŽUPANČIĆ: Hrvatskoj kirurgiji nedostaje opremljenost kirurških sala. Što se tiče tehničkog i teoretskog znanja naših kirurga, po svemu se možemo mjeriti s kirurgijom u srednjoj Europi. Mislim da je kongres pokazao snagu hrvatske kirurgije.

MEDIX: Upravo ste završili drugi četverogodišnji mandat kao predsjednik Hrvatskog kirurškog društva. Koji su najveći problemi u liječenju kirurških bolesnika i gdje je napravljen najveći napredak?

PROF. ŽUPANČIĆ: Tijekom dva mandata kao predsjednik Hrvatskog kirurškog društva mogu reći da sam nastojao potaknuti članstvo na pisanje radova. U mome prvom mandatu je izašao prvi broj časopisa „Acta chirurgica croatica“. To je posebno značajno za mlađe kolege, specijalizante, jer sada imaju časopis u kojemu mogu objavljivati svoje radove. Isto smo tako ponosni što smo ušli u krug srednjoeuropskih zemalja i što smo punopravni član europskog časopisa „European surgery“, koji izlazi u Beču, a Hrvatska sudjeluje u njegovoj realizaciji.

Istaknuo bih i otvaranje vrata prema srednjoj Europi kako bi naši mlađi kolege dio specijalističkog staža mogli provesti u Beču, Pragu ili Budimpešti, u gradovima iz kojih su i naši učitelji nekada dolazili, donosili nova znanja i prenosili ga na mlađe kolege. Dakako, još uvijek postoji puno toga što još nije učinjeno, no sveukupno govoreći - hrvatska kirurgija je stasala.

Brojne manje ustanove su napravile pomak u tehničkom smislu u liječenju kirurških bolesnika pa manji broj bolesnika zahtijeva liječenje u centrima kao što su Zagreb, Rijeka, Split ili Osijek. Također je važno da smo 2002. godine počeli održavati stručne sastanke Hrvatskog kirurškog društva, o kojima postoji i pisani trag. U velikoj predavaonici Hrvatskog liječničkog zbora 28. svibnja ove godine održana je promocija knjige „Stručni sastanci Hrvatskog kirurškog društva 2002-2009.“. U djelu je 13 manjih kirurških ustanova prikazalo svoju povijest, tj. razvoj kirurške djelatnosti u svojim sredinama i stručno iznijelo znanstvene radove iz djelokruga svojih aktivnosti, a na promociji je bio nazočan veliki broj kolega iz čitave Hrvatske.

MEDIX: Kakva je suradnja kirurga i liječnika obiteljske medicine?

PROF. ŽUPANČIĆ: Nažalost, kirurgija je vezana samo uz bolničke ustanove. Neke sitne stvari bi se mogle riješiti u primarnoj zaštiti, no nažalost kolege nisu dovoljno educirani; naime, imaju malo koristi od edukacije iz kirurgije na fakultetu i tijekom pripravničkog staža.

Mislim da bi se uz tečajeve iz primarne obrade rane smanjio broj pacijenata koje se upućuje u bolnicu. Normalno je da kolege u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ne mogu otvarati trbuhe ili druge šupljine, no neki sitniji zahvati bi se mogli obaviti i u jedinicama primarne zdravstvene zaštite.

MEDIX: Postoje li organizacijski i edukacijski uvjeti da kolege u primarnoj zdravstvenoj zaštiti provode manje kirurške zahvate?

PROF. ŽUPANČIĆ: Nažalost, uvjeti ne postoje, a edukacija bi se trebala upotpuniti tečajevima obrada manjih rana, imobilizacijama i slično.

MEDIX: Predstojnik ste Klinike za dječju kirurgiju u Klinici za dječje bolesti. Koje sve aktivnosti obuhvaća rad klinike?

PROF. ŽUPANČIĆ: Nakon položenog specijalističkog ispita iz opće kirurgije, u ustanovi u kojoj sam započeo specijalizantski staž te došao do naziva docenta i primariusa, na KBC-u Zagreb, morao sam, s obzirom na to da sam radio na odjelu za dječju kirurgiju, položiti i specijalistički ispit iz dječje kirurgije. Godine 2004., nakon 20-ak godina provedenih na „Rebru“, prešao sam u Klaićevu bolnicu, u jedinu kliniku za dječju kirurgiju u Hrvatskoj. Osnovni cilj tada je bio proširiti djelatnost klinike te postati središnja ustanova za edukaciju dječjih kirurga u Hrvatskoj, što godinama i jesmo, te promovirati nove metode liječenja.

Posljednjih godina intenzivno radimo na razvoju endoskopske kirurgije dječje dobi i ponosni smo što smo pioniri takve kirurgije, a u tome vidimo i budućnost naše struke.

Klinika za dječju kirurgiju u Klaićevoj ima stotinjak kreveta, posebno specijalizirane odjele za traumatologiju, urologiju, plastičnu kirurgiju i liječenje opeklina, abdominalnu kirurgiju i novorođenačku i dojenačku kirurgiju. Te odjele treba i dalje razvijati, a dječja kirurgija kao samostalna specijalizacija zahtijeva i subspecijalizacije. One za sada nisu priznate, no nadam se da će doći i do toga.

Dakle, u stanju smo svakom djetetu omogućiti skrb kirurga koji je usko specijaliziran za određenu patologiju. Tu je i najveća prednost takve ustanove unutar dječje bolnice. Treba dakako spomenuti i značaj dječjeg anesteziologa u timu jer je dječja anesteziologija posebna grana anesteziologije. Takva specijaliziranost poboljšava postotak izliječenja i smanjuje broj komplikacija kod kirurških bolesnika dječje dobi.

MEDIX: Ulaže li se u kliniku dovoljno i što treba učiniti kako bi ona bila još bolja?

PROF. ŽUPANČIĆ: Teško je u staroj kući napraviti čudo, no odjeli su primjereno uređeni i opremljeni - svaka naša soba ima zadovoljavajuće uvjete za liječenje djece. Ono što apsolutno ne zadovoljava je opremljenost i izgled operacijskih sala koje su starije od pedeset godina i koje zahtijevaju potpunu obnovu. Isto tako nedostaje moderna oprema za kirurško liječenje djece. Goleme su razlike u izgledu naše i klinika u zemljama zapadne Europe. No nadamo se da ćemo uz novu poziciju unutar hrvatskog zdravstva uspjeti konačno primjereno urediti operacijske sale u kojima se liječe teško bolesna djeca iz cijele Hrvatske.

Iako se u hrvatskoj dječjoj kirurgiji sve više teži minimalno invazivnim zahvatima, prof. Župančić smatra kako i u tom području ima još prostora za poboljšanje