Prof. dr. sc. Anna Stavdal: Vizija obiteljske medicine u Europi

Osim buduće predsjednice Svjetske udruge liječnika obiteljske medicine, WONCA World, prof. Amande Howe, konferenciji u Dubrovniku prisustvovala je i potpredsjednica Europske udruge liječnika obiteljske medicine, WONCA Europe, prof. Anna Stavdal, koja posljednjih 25 godina radi kao liječnik obiteljske medicine u Oslu i predaje na Katedri za obiteljsku medicinu Sveučilišta u Oslu. Prof. Stavdal, koja je kao potpredsjednica Europske udruge liječnika obiteljske medicine odgovorna za suradnju WONCE-a sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i drugim udrugama koje se uključene u rad liječnika obiteljske medicine, tom je prilikom rekla više o viziji liječnika obiteljske medicine u Europi. 

 

MEDIX: Što bi se trebalo promijeniti ili implementirati na razini Europe kako bi se unaprijedila skrb u primarnoj zdravstvenoj zaštiti?

PROF. STAVDAL: Istraživanja su pokazala da je zdravstveni sustav utemeljen na jakoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti najodrživiji i najisplativiji zdravstveni sustav i da rezultira najboljom zdravstvenom skrbi za pacijente. Za pacijente je od posebne važnosti dobro organizirana primarna medicina u ruralnim područjima, što je poseban izazov jer je dostupnost bolnica u tim područjima mala te liječnici obiteljske medicine moraju dobro poznavati lokalnu epidemiološku i kulturološku sliku, znati jezik te baratati većim brojem dijagnostičkih i terapijskih postupaka. Ne smijemo zaboraviti da pacijenti nisu dijagnoze i da je cilj  liječnika obiteljske medicine olakšati pacijentu njegove tegobe, a da bi to mogao, mora pacijenta dobro saslušati i uzeti u obzir sve sociološke i kulturološke parametre. Nisu svi pacijenti u ordinaciji obiteljske medicine bolesni, zadatak liječnika je napraviti dobru trijažu te teško bolesne kojima ne može sam pomoći uputiti u bolnicu.

Liječnici obiteljske medicine trebali bi svakako raditi i programe probira. Na taj se način također drastično smanjuje broj zdravih osoba koje nepotrebno opterećuju bolničku zdravstvenu zaštitu i produljuju liste čekanja. U Norveškoj se primjerice probir za rak vrata maternice, u kojem se žene svake treće godine pozivaju na Papa test, također provodi u ordinacijama obiteljske medicine.

MEDIX: Koji je najučinkovitiji način organizacije primarne zdravstvene zaštite u Europi? Koliko bi maksimalno bolesnika dnevno  trebao imati liječnik obiteljske medicine da bi mogao obaviti sve navedeno?

PROF. STAVDAL: Najučinkovitija primarna zdravstvena zaštita je ona u sklopu koje liječnici obiteljske medicine pružaju opći spektar zdravstveni usluga u punom smislu riječi. To naravno ne ovisi samo o liječniku nego i o opremi kojom raspolaže, zemlji i regiji u kojoj radi. U Norveškoj bi, primjerice, u vrlo udaljenim regijama bilo poželjno da se mogu obavljati ultrazvučni pregledi, iako je pitanje nužnosti ultrazvuka za rad liječnika obiteljske medicine zapravo dosta upitno.

U jednom od predavanja na ovoj konferenciji kolega iz Švedske prikazao je kako se u nekim ordinacijama obiteljske medicine u ruralnim područjima obavlja i anorektalna kirurgija, a u tijeku je projekt razvoja telerobotike u sklopu koga se pomoću robota na daljinu obavlja ultrazvučni pregled srca. Prezentirani projekt se provodi u centru obiteljske medicine 135 milja udaljenom od bolnice, u kojoj je telekonzultaciju i ultrazvučni pregled na daljinu uz pomoć robota obavio kardiolog, na veliko zadovoljstvo pacijenata.

Mislim da bi liječnik obiteljske medicine trebao dobiti opću sliku zdravlja bolesnika, prepoznati bolest i razlučiti radi li se o hitnom stanju i je li bolesniku potrebna bolnička skrb. Jedno od glavnih oruđa u rukama liječnika obiteljske medicine je vrijeme. To liječnici u bolnici nemaju. Mi samo kroz razgovor s bolesnikom možemo postaviti pravu dijagnozu.

Uvođenjem sve naprednije tehnologije u medicinu došlo je zapravo do nastanka tzv. defenzivne medicine u kojoj obavljamo niz pretraga da bismo isključili razna stanja i dobili informacije za istraživanja, a da pritom uopće ne pomognemo pacijentu.

MEDIX: Na koji je način ustrojena specijalizacija iz obiteljske medicine u Norveškoj?

PROF. STAVDAL: U Norveškoj specijalizacija iz obiteljske medicine traje pet godina: jedna godina u bolnici, a četiri u ambulanti. Postoji niz dijagnostičkih i terapijskih postupaka koje specijalizant pod nadzorom mentora mora svladati prije no što dobije licencu specijalista. U to su uključeni manji kirurški zahvati, očitavanje EKG-a, postavljanje unutarmaterničnih uložaka, uzimanje Papa testa i sl.

Obavljanje svih stečenih vještina potiče se i u gradskim ambulantama obiteljske medicine, ne samo u ruralnim područjima.

Pitanje praktičnih vještina, ali i ustroj specijalizacije iz obiteljske medicine, jedna je od tema kojima se intenzivno bavi WONCA (engl. World Organization of National Colleges, Academies and Academic Associations of General Practitioners/Family Physicians) Europe. Stav WONCA-e je da liječnik obiteljske medicine treba biti širokih vidika i ostati prva linija kontakta s bolesnikom. Sukladno tome se ne potiču subspecijalizacije unutar obiteljske medicine.

MEDIX: Postoje li pri WONCA Europe organizirane edukacije i razmjene namijenjene međunarodnom umrežavanju?

PROF. STAVDAL: Postoji nešto što se zove The European Definitions of General Practice/Family Medicine. To je zlatni standard obiteljske medicine, ono što želimo da liječnici obiteljske medicine svladaju i rade u sklopu praktičnog, ali i psihološkog pristupa pacijentima. Edukacija liječnika provodi se na nacionalnoj razini, pa u različitim zemljama postoje različite radionice. Želja nam je da se programi specijalizacije i edukacija liječnika obiteljske medicine usklade u cijeloj Europi. U suprotnom, primjerice u Norveškoj, u kojoj postoji manjak liječnika obiteljske medicine, na radna mjesta u ruralnim područjima javljaju se liječnici iz drugih dijelova Europe koji su prošli kraći i manje obuhvatan plan specijalizacije pa ne mogu pružiti adekvatnu zdravstvenu zaštitu populaciji u koju dolaze raditi.

To je žalosno jer bi cilj dodiplomske edukacije trebao biti stvaranje liječnika koji nakon dobivanja licencije mogu suvereno raditi u bilo kojem ruralnom području. Tome je u Norveškoj svakako doprinosila i godina staža, u sklopu koje je šest mjeseci provođeno u ambulantama obiteljske medicine. Ta se praksa nažalost ukida prema regulativi Europske unije.

MEDIX: Postoje li stipendije za mlade liječnike koji se žele baviti obiteljskom medicinom?

PROF. STAVDAL: Na razini WONCA Europe ne, ali WONCA World ima poticaje za sudjelovanje na kongresima te postoji program razmjene HIPOKRAT, koji omogućuje mladim liječnicima i specijalizantima obiteljske medicine razmjenu i boravak u drugim zemljama. Taj program organizira pokret mladih liječnika obiteljske medicine pri WONCA-i, koji se zove Vasco Da Gama.

MEDIX: Koju poruku želite poslati liječnicima obiteljske medicine?

PROF. STAVDAL: Upravo onu koju kao mentor želim prenijeti svojim specijalizantima obiteljske medicine – morate imati hrabrosti. Svi liječnici, i iz primarne i iz sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite, svi činimo lanac u pružanju zdravstvene skrbi. Naravno da uvijek i na bilo kojoj razini tog lanca može biti nesigurnosti i pogrešaka, ali mora postojati doza razumijevanja i svijesti da nismo svemogući i da je maksimum koji možemo pružiti savjesno obavljanje svojega posla. Treba znati svoje mjesto u lancu i imati hrabrosti preuzeti rizik, procijeniti vjerojatnost i napraviti ono što mislimo da u tom trenutku našem bolesniku treba. ekst

Europska vizija liječnika obiteljske medicine sažeta je u deklaraciji The WONCA Definition of family medicine, koja se može naći na stranici organizacije WONCA Europe, istaknula je prof. Anna Stavdal iz Norveške, potpredsjednica Europske udruge liječnika obiteljske medicine 

Potpredsjednica Europske udruge liječnika obiteljske medicine, WONCA Europe, prof. Anna Stavdal svojim sudjelovanjem na konferenciji za novinare u Dubrovniku dala je podršku ruralnim i ostalim obiteljskim doktorima Hrvatske i regije za bolju organizaciju obiteljske skrbi te time i bolje zdravstvene zaštite stanovništva 

 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 21 Br. 117