Prof. Dieter Hoelzer: Novosti u liječenju akutne limfatične leukemije

Najnovije spoznaje o terapiji akutne i kronične limfocitne (limfatične) leukemije u razgovoru nam je iznio D. Hoelzer, profesor hematologije na Johann Wolfgang Goethe Sveučilištu u Frankfurtu i jedan od organizatora znanstvenog programa kongresa „Leukemia and Lymphoma – East and West together“ 

 

MEDIX: Prof. Hoelzer, gdje smo došli u liječenju akutne limfatične leukemije i možemo li je zaista liječiti kao jednu bolest?

PROF. HOELZER: Akutna limfatična leukemija je najbolji primjer maligne bolesti u djece koja se može izliječiti. Za razliku od drugih malignih bolesti, stopa izliječenja iznosi čak 80 posto. Donedavno je primjenom kortikosteroida, vinke alkaloida i antraciklina ALL liječena kao jedna bolest. Danas su dostupne nove metode liječenja, specifične za podtipove akutne limfatične leukemije. Jedna od novih skupina lijekova – inhibitori tirozin kinaze – iako dokazano učinkovita u liječenju kronične mijeloične leukemije, pokazala se korisnom i u liječenju ALL s dokazanim Philadelphia kromosomom (Ph), podtipom koji karakterizira lošija prognoza. Kombinacijom kemoterapije i imatiniba učinkovitost remisije dosegla je 95%.

MEDIX: Je li primjena inhibitora tirozin-kinaze korisna i kod starijih bolesnika?

PROF. HOELZER: Još veći uspjeh postignut je u starijih bolesnika s Ph pozitivnom akutnom limfatičnom leukemijom, koji su odličan terapijski odgovor pokazali već nakon četiri tjedna monoterapije imatinibom. Iako ALL čini samo 20% leukemija u odraslih, u toj skupini do trećine akutnih limfatičnih leukemija čini upravo podtip s Philadelphia kromosomom. To je ujedno prvi put da je remisija bolesti postignuta bez kemoterapije, samo peroralnom primjenom jednog lijeka, koji sada omogućuje i izvanbolničko liječenje. Iako se i u tih bolesnika pojavljuju relapsi, sad nam je poznat pravi temelj na koji ćemo nadograđivati terapijske modifikacije u svrhu što dulje remisije bolesti, a time i starijim bolesnicima s ALL-om omogućiti dulji i kvalitetniji život.

MEDIX: Koliko u prosjeku traje remisija bolesti nakon terapije imatinibom?

PROF. HOELZER: Na to pitanje još uvijek ne znamo odgovor. Imamo mogućnost u svih bolesnika s akutnom limfatičnom leukemijom mjeriti minimalnu rezidualnu bolest (engl. Minimal residual disease, MRD), te otkriti jednu na tisuću stanica. Nove spoznaje pokazuju da će bolesnici koji su dvaput bili MRD negativni imati vrlo nisku vjerojatnost relapsa bolesti.

MEDIX: Koji je terapijski algoritam u osoba s ostalim tipovima akutne limfocitne leukemije?

PROF. HOELZER: Terapijske strategije u odraslih osoba s ALL uključuju intenzifikaciju indukcije i visokodoznu terapiju u konsolidaciji remisije bolesti, nove pristupe u transplantaciji matičnih stanica, terapiju antitijelima, ciljanu molekularnu terapiju putova transdukcije signala, procjenu minimalne rezidualne bolesti te nove, osjetljive ≪microarray≫ metode za identifikaciju čimbenika s potencijalnim dijagnostičkim i prognostičkim značajem.

MEDIX: Kakvo je preživljenje transplantiranih bolesnika?

PROF. HOELZER: Preživljenje bolesnika s ALL koji su transplantirani u prvoj remisiji bolesti iznosi 50-60%. Dvadeset posto smrtnosti je vezano uz komplikacije zahvata, a ostalih 20-30% uzrokovano relapsom bolesti. Da bi se taj broj smanjio, nakon zahvata može se izmjeriti minimalna rezidualna bolest, i u slučaju pozitivnog nalaza bolesnik će odmah primiti cijeli niz novih lijekova kojima se bolest nastoji uništiti prije relapsa.

MEDIX: Smanjuje li se s vremenom terapijska uloga zračenja?

PROF. HOELZER: Uloga zračenja se smanjuje, ali u većini protokola još uvijek postoji preporuka profilaktičkog zračenja CNS-a zbog prevencije relapsa bolesti u centralnom živčanom sustavu. Iako se, osim što je jeftino, zračenje CNS-a kod odraslih dobro podnosi, potrebno je bar 15-20 tretmana kako bi zračenje ispunilo ulogu. Kombinacija intratekalne terapije i lijekova koji pokazuju dobru aktivnost u mozgu također je utjecala na smanjenje relapsa bolesti u CNS-u.

MEDIX: Za razliku od akutne, kronična limfocitna leukemija je u starijih ljudi vrlo čest oblik leukemije.

PROF. HOELZER: Kronična limfocitna leukemija (KLL) je bolest koja se obično javlja u ljudi starijih od 60 godina. Njena se dijagnoza najčešće postavlja slučajnim uvidom u kompletnu krvnu sliku. Životni vijek tih bolesnika obično je vrlo dug, a uzrok smrti najčešće je neka od konkomitantnih bolesti poput bolesti srca, bubrega ili pluća. Liječenje ove bolesti preporučuje se samo u slučaju njene progresivnosti, u suprotnom se redovito prati zdravstveno stanje bolesnika. KLL postaje veći problem kada se radi o bolesniku srednjih godina. Iako su takvi slučajevi rijetki, najčešće završavaju transplantacijom koštane srži. U slučajevima kada se odlučujemo na liječenje, primjena kemoterapije može inducirati kompletan odgovor, ali se ne smatra metodom izliječenja kronične limfocitne leukemije. Poboljšanje preživljenja može se postići dodatnom primjenom pasivne imunoterapije monoklonalnim protutijelima poput alemtuzumaba ili rituximaba, a u budućnosti velike se nade polažu i u razvoj odgovarajućeg cjepiva.

Novi pristup indukcijskoj terapiji akutne lifmatične leukemije u odraslih uključuje korištenje viših doza specifičnih lijekova poput kortikosteroida, asparaginaze i vinke alkaloida, koji su se vrlo uspješnima pokazali i kod djece, istaknuo je prof. D. Hoelzer 

 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 14 Br. 74