Medix, God. 15 Br. 83 •Sponzorirana reportaža • Stomatologija• 15.07.2009

Prirodni i biljni sastojci u sredstvima za oralnu higijenu

Autor: Marija Dorić

Važnost prevencije u očuvanju oralnog zdravlja potrebno je stalno naglašavati. Jedan od načina očuvanja oralnog zdravlja redovito je četkanje zuba i primjena kvalitetnih zubnih pasta. Danas je stanovništvo sve bolje informirano i nije zanemariv podatak da se sve više pažnje posvećuje netoksičnim i neškodljivim pastama za zube i pripravcima za oralnu higijenu. Pri tome se u potrazi za neškodljivim aktivnim tvarima sve više primjenjuju one koje se prirodno nalaze u biljkama ili općenito u prirodi, a kojima se mogu postići isti ili približno slični učinci kao uz pomoć tvari dobivenih kemijskim putem. Liječnici, prije svega stomatolozi, pozvani su da pacijentu pruže aktualne i stručne savjete

OGLAS

Oralna higijena jedan je od preduvjeta zdravlja usne šupljine, a time i zdravlja cjelokupnog organizma. Brojne su bolesti u izravnoj vezi s postojanjem odontogenih žarišta, a u novije vrijeme objavljeno je više studija koje povezuju sastav oralne flore i koronarne¹ bolesti, parodontopatiju i prijevremene porode, novorođenčad manje tjelesne mase², pa čak i akutni koronarni sindrom.³ Ovim studijama još je više naglašen značaj preveniranja bolesti usne šupljine.

Svjetska zdravstvena organizacija objavila je usporedne podatke o padu DMFT-a (decayed, missing or filled teeth), odnosno KEP-indeksa karioznih, ekstrahiranih i plombiranih zuba, u razvijenim zemljama svijeta u zadnjih 20 godina. U razvijenim zemljama Europe taj indeks iznosi od 0,7 do 1,9.⁴ U Hrvatskoj (Petrinja, Topusko) je 2003. g. provedena studija kod djece u dobi od 11 do 14 godina.⁵ Studija je pokazala da samo 10,57% djece pere zube više puta dnevno, 44,05% povremeno, 44,93% rijetko, a 0,44% nikada. Pri tome je DMFT-indeks iznosio^6,7. Za cjelokupnu Hrvatsku je isti pokazatelj 1991. g. iznosio 2,6 a 1999. g. čak 3,5. Visoki indeks u studiji objašnjava se njenim provođenjem u ruralnoj sredini, niskim socioekonomskim statusom stanovništva, pa samim time i manjom percepcijom zdravstvenih preventivnih mjera, a porast indeksa u Hrvatskoj od 1991. do 1999. g. padom standarda kao posljedicom rata i reorganizacijom stomatološke zdravstvene zaštite.⁶ U prilog ovom objašnjenju govori i slična studija provedena u Belgiji.⁷

Oralno zdravlje i prevencija

Važnost prevencije u oralnom zdravlju treba stalno naglašavati. Jedan od načina čuvanja oralnog zdravlja je redovito četkanje zuba i primjena kvalitetnih zubnih pasta. Danas je stanovništvo sve bolje informirano i nije zanemariv podatak da se sve više pažnje posvećuje netoksičnim i neškodljivim pastama za zube i pripravcima za oralnu higijenu. Uz četkicu za zube, kao pomoćno sredstvo za uklanjanje zubnog plaka s pristupačnih zubnih površina, koristi se zubna pasta. Što ona sadrži? Sastav zubne paste⁸:
• abraziv, s veličinom čestica od 3 do 12 μm, najčešće je aluminijev trihidrat, kalcijev karbonat, pirofosfat, titanov dioksid, silikati ili polimetakrilati
• anionski detergensi, ujedno su i učinkoviti antiseptici, a najčešće se koriste lauroil sarkozinat, natrijev lauril sulfat ili natrijev dodecilbenzosulfat
• kao sredstvo za okus i miris često se koristi ulje paprene metvice, cimeta, eukaliptusa ili limuna
• umjetna sladila, najčešća su saharin i ciklamat
• ovlaživač, obično je to sorbitol, glicerin ili škrobni hidrolizati
• veziva, obično se koristi karboksimetilceluloza, anorganski silicijevi prašci ili gume prirodnog podrijetla (ksantanska guma je polisaharid koji proizvodi bakterija Xanthomonas campestris)
• konzervans, najčešće natrijev benzoat, i boje
• farmakološki aktivni dodaci
a) fluoridi
b) pirofosfati, sredstva za prevenciju zubnog kamenca
c) kalijev nitrat ili stroncijev klorid (sredstva za smanjenje preosjetljivosti dentina)
d) antimikrobna sredstva (triklosan, sangvinarin, eterična ulja koja sadrže fenole)
e) sredstva za uklanjanje pigmentacija

Svi ovi sastojci, iako dopušteni, nisu i jednako neškodljivi za organizam. Tako se na njemačkim stranicama „ÖKO TEST“ koje procjenjuju zdravstvenu i ekološku kvalitetu različitih proizvoda za zubnu higijenu, manje vrednuju one zubne paste koje sadrže triklosan (jer pospješuje bakterijsku rezistenciju), halogenorganske spojeve (jer izazivaju alergijske reakcije), PEG i PEG-derivate, emulgatore (koji mogu povećati propusnost staničnih stijenki, a time omogućiti unos štetnih tvari) i natrijev lauril sulfat (koji izaziva alergijske reakcije, pojavu aftoznog stomatitisa; taloži se u oči, mozak, srce, jetru i produžava proces ozdravljenja, a inhibira akciju klorheksidina).⁹

Ekološke zubne paste ili paste s dodatkom fluorida?

Zubne paste u čijem se sastavu, kao farmakološki aktivni i pomoćni sastojci, primjenjuju neškodljive biljne i prirodne tvari, obično se nazivaju ekološkim ili biološkim pastama za zube. Iako stomatološke preporuke u cilju prevencije nastanka karijesa, pored pravilne prehrane i higijene, uključuju i primjenu fluorida, ekološke i biološke paste najčešće nemaju dodatak spojeva s fluorom. Pored brojnih studija koje govore u prilog smanjenju razvoja karijesa, zahvaljujući primjeni pasta za zube s dodatkom fluorida, činjenica je da postoje i dokazi koji potvrđuju suprotno, naglašavajući neučinkovitost ili čak toksičnost fluorida. Danas se velik broj znanstvenika slaže da endogena primjena fluorida nije opravdana, jer nije dokazana izravna povezanost npr. fluoridiranja vode ili soli sa smanjenom incidencijom karijesa.^10,11 Prekomjerni unos fluorida u dječjem uzrastu povezuje se s nastankom fluoroze¹², a zubi pri tome nisu jedina tkiva zahvaćena prekomjernim sustavnim unosom ovih tvari.¹³ Smatra se da su optimalne količine fluorida u vodi za piće 1,0 mg/litri, a maksimalne do 1,5 mg/litri. Ovo treba uzeti u obzir kad se koristi voda iz vodovoda, koja u različitim dijelovima Hrvatske ima različite količine fluorida, ili pak mineralna voda koja može sadržavati količine veće od 1,5 mg/l, te stolna voda, osobito kod pripreme dječje hrane, gdje je zakonski dopušteno obogaćivanje fluoridima do 1,5 mg/l. Pri tome, ne treba zaboraviti da primjena paste za zube s dodatkom fluorida neizbježno dovodi do ingestije određene količine fluora. Svakom pojedincu je stoga omogućeno da, uz pomoć svog liječnika i stomatologa, odredi je li mu potrebna dodatna količina fluorida i u kojem obliku.

Uloga ksilitola i karboksimetilkitozana

Ekološke i biološke zubne paste, otopine za ispiranje usta i desni, da bi im se povećao antiseptični učinak, umjesto triklosana sadrže xylitol, šećerni alkohol koji se dobiva iz zelenih biljaka, a ne bakterijskom fermentacijom čime se onemogućava stvaranje kisele reakcije.¹⁴

Karboksimetil-kitozan je subproizvod dobiven iz hitina morskih ljuskara, koji neutralizira djelovanje mliječne kiseline. Ovaj sastojak ima homeostatsko i zacjeljujuće djelovanje pa se često primjenjuje za prekrivanje zubne pulpe i za liječenje parodontitisa.¹⁵ Karboksimetil-kitozan ostaje na mukozi usta i fiksiran za površinu zubne cakline i do nekoliko sati nakon primjene. Na taj način ovaj sastojak onemogućava negativno djelovanje mikroorganizama poput gljive Candide albicans, streptokoknih bakterija (S. mutans i S. faecalis) klebsiele i drugih bakterija. Stoga paste za zube koje sadrže karboksimetil-kitozan imaju tzv. produženo antimikrobno djelovanje.¹⁶

Biljni sastojci u pripravcima za oralnu higijenu

Od farmakološki aktivnih tvari, zubnim pastama se često dodaju biljna eterična ulja s antiseptičkim, adstringentnim, protuupalnim, umirujućim i cirkulatorno aktivirajućim djelovanjem, te vitamini poput vitamina C i K, koji povoljno djeluju kod gingivitisa i parodontitisa.

Gel od aloje (Aloe vere) poznat je po dokazanom protuupalnom, antiseptičkom, imunostimulirajućem, regenerativnom i nutritivnom djelovanju.¹⁷ Neki biljni sastojci i njihovo djelovanje u pripravcima za oralnu higijenu prikazani su u tablici 1.¹⁸

Zaključak

Prevencija kod oralnog zdravlja podrazumijeva ne samo savjete o prehrani, objašnjenje pravilne tehnike četkanja zuba i redovite posjete stomatologu, već i svijest, a prije svega informiranost liječnika, o eventualnim negativnim učincima tvari, koje svakodnevno, nekoliko puta dnevno, djeluju na sluznicu usne šupljine i neminovno se resorbiraju u organizam. Pacijent se tako između velike količine pripravaka za održavanje oralne higijene može odlučiti za one koji najviše odgovaraju njegovom stanju zdravlja.

LITERATURA:

1. Loesche WJ. Association of the oral flora with important medical diseases. Curr Opin Periodontol 1997;4:21-8.
2. Paquette DW. The periodontal infection-systemic disease link: a review of the truth or myth. J Int Acad Periodontol 2002;4(3):101-9.
3. Rubenfire M, Grossman NS, Kaciroti N, Apsey DJ, Loesche WJ. Anaerobic dental flora and the acute coronary syndrome. Coron Artery Dis 2007;18(2):111-6.
4. http://www.whocollab.od.mah.se/euro.htlm
5. Jurić H, Klarić T, Lulić-Dukić O. Pojavnost karijesa u djece s obzirom na oralno-higijenske navike i prijašnje karijes iskustvo. Acta Stom Croat 2003;37 (3):340-1.
6. Rajić Z, Radionov D, Rajić-Meštrović S. Trends in dental caries in 12-year old children in Croatia. Coll Antropol 2000;24 Suppl. 1:21-4.
7. Carvalho JC, D‘Hoore W, Van Nieuwenhuysen JP. Caries decline in the primary dentition of Belgian children over 15 years. Community Dent Oral Epidemiol 2004;32:277-82.
8. Linčir I. Farmakologija za stomatologe. 2. izd. Zagreb, 1999;228-31.
9. ÖKO-TEST Verlag GmbH, Frankfurt, Izdanje MO801, siječanj 2008.
10. Cheng KK, et al.. Adding fluoride to water supplies. BMJ 2007;335(7622):699-702.
11. Pizzo G, et al. Community water fluoridation and caries prevention: a critical review. Clin Oral Investig 2007;11(3):189-93.
12. Toxicological profile for Fluorides, Hydrogen Fluoride, and Fluorine. Atlanta, GA: U.S. Department of Health and Human Services, Public Health Service. 2003.
13. Dr. Hardy Limeback, Head of Preventive Dentistry, University of Toronto. (2000). Why I am now Officially Opposed to Adding Fluoride to Drinking Water.
14. Gintner Z, Szöke J, Patthy A, Söderling E, Banoczy J. Wirkung von Xylit-Pastillen auf Zahnplaque und Streptococcus mutans. In: Oralprophylaxe & Kinderzahnheilkunde. Bd. 26, 2004:93-95.
15. Wang LC, Wu H, Chen XG, De Li L, Ji QX, Liu CS, Yu LJ, Ran C, Zhao QS. Biological evaluation of a novel chitosan-PVA-based local delivery system for treatment of periodontitis. J Biomed Mater Res A 2008 Dec 23.
16. Seyfarth F, Schliemann S, Elsner P, Hipler UC. Antifungal effect of high- and low-molecular-weight chitosan hydrochloride, carboxymethyl chitosan, chitosan oligosaccharide and N-acetyl-D-glucosamine against Candida albicans, Candida krusei and Candida glabrata. Int J Pharm 2008;353(1-2):139-48. Epub 2007 Nov 23.
17. Liane Maria Ledwon. Aloja biljka koja liječi. Zagreb: Trsat d.o.o., 2005.
18. Chevallier A. Die BLV Enzyklopadie der Heilpflanzen. München: Verlagsgesellschaft GmbH, 2000.