Pregabalin u liječenju neuralgije n. trigeminusa

 

Neuralgiju trigeminusa karakterizira jednostrana bolnost područja inervacije petoga moždanog živca. Bol je najčešće paroksizmalna, sijevajuća, oštra i kratkotrajna. Javlja se u atakama koje obično traju nekoliko sekundi i ponavljaju se više puta dnevno, u početku spontano, a kasnije nakon podraživanja „trigger-točaka“ koje se nalaze na koži lica ili sluznici usne šupljine.

Prvi izbor u terapiji neuralgije trigeminusa predstavlja konzervativno- medikamentozno liječenje. Kirurško se liječenje primjenjuje kada postoji dokazan morfološko patološki uzrok neuralgije i nakon neuspjeha medikamentoznog liječenja. Vitamini B-kompleksa (B1, B6, B12) se primjenjuju, iako bez teoretskog opravdanja. Neki smatraju da se pozitivni učinak postiže jer dovode do regeneracije živca, dok drugi učinak pripisuju placebo efektu.

Ostali načini liječenja obuhvaćaju razne druge metode koje ne pripadaju spomenutim kategorijama. Tu na prvome mjestu treba spomenuti primjenu blokada, tj. lokalne infiltracije anestetika. Obično se primjenjuju u serijama od deset aplikacija i djelotvorno prekidaju bol, ali ne odstranjuju uzrok, pa je potpuni izostanak boli na više od godinu dana rijedak.

Najprimjenjivaniji lijek u terapiji neuralgije trigeminusa je karbamazepin, uglavnom u dozi od 600 mg dnevno. Kad se jednom uspostavi kontrola boli potrebnom dozom lijeka, doza se tjedno smanjuje do potpunog izostavljanja lijeka. Drugi lijek izbora je fenitoin u dozi 200-500 mg, a nakon njega može se primijeniti i baklofen, čija terapijska doza iznosi 20-50 mg dnevno. Ako na monoterapiju nije došlo do terapijskog odgovora, primjenjuje se kombinacija spomenutih lijekova.

Najnovije istraživanje provedeno u Njemačkoj i objavljeno u prošlomjesečnom broju časopisa Cephalalgia pokazuje da bi u liječenju neuralgije svoje mjesto mogao naći i antiepileptik nove generacije, pregabalin (Cephalalgia. 2008;28:174-81). Pregabalin se i dosad koristio za ublažavanje perifernih oblika neuropatske boli kao pomoćna terapija za parcijalne epileptične napadaje te kao lijek za umirenje. To je ujedno i prvi lijek u Europskoj uniji odobren za ublažavanje centralne i periferne neuropatske boli.

U studiji koja je uključivala 59 bolesnika, kliničko poboljšanje je nakon 8 tjedana terapije prosječnom dozom od 269,8 mg pregabalina dnevno iskusilo 74% ispitanika, a istovremeno se pokazalo kako je kronična facijalna bol jedan od kliničkih pretkazatelja lošeg ishoda liječenja, ističe voditelj istraživanja dr. Obermann. Također primjećuje kako je u većine bolesnika s pozitivnim odgovorom pregabalin najveću učinkovitost u smanjenju boli postigao unutar prva 4 tjedna od početka primjene, pa bi se i terapijski pokušaji trebali ograničiti na taj vremenski period.

Prvi izbor u terapiji neuralgije trigeminusa predstavlja konzervativno-medikamentozno liječenje, a između ostalih lijekova tu bi svoje mjesto mogao naći i antiepileptik nove generacije - pregabalin

 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 14 Br. 74