Preeklampsija

Preeklampsija je poremećaj koji se događa u 5-8 posto svih trudnoća; češća je u prvoj trudnoći. Uobičajeno se događa nakon 20 tjedana gestacije, iako se može dogoditi i ranije. Vodeći je uzrok smrtnosti i majke i nerođenog djeteta. Ključni simptomi su povećani krvni tlak i protein u urinu. Stanje je obično uzrokovano hipoksijom posteljice povezanom s disfunkcijom krvožilnog sustava posteljice. Na žalost, ne postoji test kojim bi se utvrdilo pati li žena od preeklampsije. Stoga su nalazi Kalluri R. i suradnika objavljeni u časopisu Nature (453:1117, 2008.), koji objašnjavaju genetsku podlogu razvitka preeklampsije, od izuzetne važnosti. Pružaju mogućnost korištenja nalaza i u dijagnostičke i terapeutske svrhe.

O čemu se radi? Za vrijeme trudnoće hipoksija je povezana sa stvaranjem novih krvnih žila. Kao rezultat, za vrijeme prvog trimestra trudnoće, kada se fetus veoma brzo razvija, razina hipoksije je visoka. Napredovanjem trudnoće hipoksija se prirodno smanjuje s obzirom da se stvaranje krvnih žila fetusa smanjuje. Iz nepoznatih razloga osobe s preeklampsijom ostaju hipoksične i u trećem trimestru trudnoće. Stoga su autori ispitivali gene koji reguliraju hipoksiju. Jedan od njih je i gen COMT, koji kodira za enzim katehol-O-metiltransferazu. U normalnim okolnostima enzim inaktivira kateholamine (vrsta neurotransmitera). Zanimljivo je, međutim, da ovaj enzim pridonosi razgradnji estrogena u 2-ME (2-metoksiestradiol), koji koči aktivnost proteina što potiču hipoksiju. Stoga je bilo logično pretpostaviti da, možda, u preeklampsiji gen COMT ne funkcionira kako treba. Kao potpora ovoj hipotezi autori su pronašli da je razina enzima COMT u preeklampsiji bila izuzetno smanjena, pa je, kao posljedica toga, i razina 2-ME bila niža u žena s preeklampsijom.

Nadalje, autori su radili istraživanja na COMT deficijentnim miševima. Kao što su i pretpostavljali, životinje nisu stvarale 2-ME. Četrnaestog dana trudnoće (ekvivalent početka trećeg tromjesečja trudnoće u ljudi) miševi su razvili proteinuriju, visoki krvni pritisak i probleme s krvnim žilama u posteljici povezano sa smanjenjem razine kisika. Osim toga, životinje su se okotile dan ranije nego što je uobičajeno, a bila je i povećana učestalost mrtvookoćenih miševa. Međutim, nakon okota zdravlje majke mišice se oporavilo.

Gubitak 2-ME je vjerojatno pokrenuo kaskadu događaja koji su uzrokovali preeklampsiju. Poremećaj COMT/2-ME uzrokovao je povećanje hipoksije, što je dovelo do disfunkcije angiogeneze i insuficijencije posteljice, a što je potom rezultiralo daljnjim sniženjem razine 2-ME. U zadnjem dijelu studije autori su unosili 2-ME u skotne/oboljele miševe, što je rezultiralo oporavkom simptoma vezanim uz preeklampsiju. Dakle, aktivnost gena COMT ključna je za odgovarajuću funkciju krvožilja posteljice. Studija nudi mogućnost pretraživanja defekata gena COMT u trudnih žena ne bi li se predvidjela pojava preeklampsije. 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 14 Br. 78