Povijest psihosomatske medicine i suvremene klasifikacije

Tijelo i psiha, u dugoj povijesti medicine, bili su nerazdvojivo povezani. Tek u novije vrijeme, „znanstvenim“ pristupom u medicini, u središte zanimanja stavljeno je tjelesno dok se psihološka sastavnica bolesti zanemaruje. Freudova teorija psihe duboko je ukorijenjena u biološki pogled na čovjeka kao derivat znanstvenoga pristupa s kraja XIX. stoljeća. Već su početkom XIX. st. Coleridge i Heinroth koristili pojam „psihosomatski“, ali tek u radovima analitičara kao što su Franz Alexander i Helen Flanders Dunbar on postaje osnovnim pojmom medicine. Rani psihosomatičari vjerovali su da bolest nastaje kao proizvod posebnih emocionalnih sukoba ili karaktera osobnosti. Ovakav, pojednostavljen pristup psihosomatskoj medicini polako se napušta u sve sofisticiranijem izučavanju i razumijevanju psihologije i fiziologije odnosa psihe i tijela. Isto tako, izučavanja odnosa stresa i bolesti ukazala su na mnoštvo fizioloških promjena u tijelu pod utjecajem psihosocijalnih čimbenika. Suvremeno shvaćanje psihosomatskoga vodi računa o interakciji fizičkog i psihičkog kod svih poremećaja i bolesti.