Povezanost kvocijenta inteligencije i suicidalnosti

 

Velika studija na 1,1 milijuna muških ispitanika provedena u Švedskoj tijekom skoro četvrt stoljeća pokazala je kako postoji povezanost između nižeg kvocijenta inteligencije izmjerenog u ranoj mladosti i visokog rizika za samoubojstvo kasnije u životu.

Rezultati prospektivne kohortne studije provedene pod vodstvom dr. Finna Rasmussena, profesora javnog zdravstva na Karolinska institutu, te kolega iz Velike Britanije i Australije objavljena je u lipanjskom online izdanju „British Medical Journala“.

Od 1,109.500 muškaraca uključenih u studiju, njih 18.000 (1,6%) je u razdoblju od 24 godine bilo hospitalizirano zbog pokušaja samoubojstva. Istraživanje je pokazalo kako je rizik za pokušaj samoubojstva devet puta viši kod onih s najnižim kvocijentom inteligencije u odnosu na one s najvišim te kako se rizik za pokušaj samoubojstva linearno povisuje sa sniženjem kvocijenta inteligencije ispitanika. Posebna analiza kod ispitanika kod kojih je prije pokušaja samoubojstva dijagnosticirana neka vrsta psihoze, kvocijent inteligencije nije se pokazao kao faktor rizika za pokušaj samoubojstva te se može kazati kako je niži IQ u ranoj životnoj dobi povezan s višim rizikom za pokušaj samoubojstva kod muškaraca koji ne boluju od psihoze.

Istraživači uzroke toj povezanosti traže u činjenici da osobe niže inteligencije imaju niži socioekonomski status te stoga i veće poteškoće u životu, zatim u slabijoj sposobnosti za rješavanja problema te većoj sklonosti rizičnim oblicima ponašanja kao što je alkoholizam, što se povezuje s depresijom i suicidalnosti.

Švedska studija je pokazala kako postoji povezanost između nižeg kvocijenta inteligencije izmjerenog u ranoj mladosti i visokog rizika za samoubojstvo kasnije u životu 

 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 16 Br. 87/88