MEDIX, God. 27 Br. 147/148  •  Osvrt  •  Javno zdravstvo / Demografija HR ENG

Posljedice COVID-a 19 na natalitet u Hrvatskoj

Tado Jurić

Budući da je tijekom pandemije COVID-a 19 najviše pozornosti usmjereno na mortalitet i ekonomske posljedice pandemije, njezini učinci na natalitet ostali su velikim dijelom nepoznati. Kašnjenje u razumijevanju učinka pandemije na natalitet dodatno je uzrokovano činjenicom da podaci o natalitetu nikada nisu pravovremeno dostupni za analizu, nego nastupaju sa zakašnjenjem od minimalno godinu dana. Nova znanstvena poddisciplina demografije, tzv. digitalna demografija, mogla bi popuniti te praznine. Velika je novina da se metodom digitalne demografije može unaprijed procijeniti rodnost u zemlji pa je pokazano da će u 2021. godini u Hrvatskoj biti 12 do 14% manje rođenih nego inače. Naknadno su privremeni podaci DZS-a za siječanj 2021. potvrdili tu projekciju jer je uočeno da je rodnost bila 10% manja nego prethodnih godina. Famozni baby boom koji se očekivao nakon lockdowna nije se dogodio


 

Hrvatsku 21. stoljeća obilježavaju istovremeno dvostruki demografski problemi, kako onih bogatih tako i siromašnih zemalja. Naime, hrvatski građani žive dugo kao u bogatim zemljama pa je stanovništvo sve starije, dok se ne rađaju djeca kao u siromašnim zemljama. Svake godine od ulaska u EU Hrvatska bilježi u prosjeku 16.000 manje rođenih od umrlih, a razlika između umrlih i rođenih pandemijske 2020. iznosila je čak 21.000 (DZS, 2021.). K tome, na nepovoljnu demografsku sliku zemlje velik utjecaj ima i iseljavanje.

Izgubljeni natalitet

Vanjskih migracija je na ovim prostorima uvijek bilo, ali posljedice danas, kada većina obitelji broji jedno do dvoje djece, u usporedbi s troje do petero kao sredinom 20. st., nisu iste. Dok bogate zemlje EU-a sa sličnim demografskim problemima rješavaju probleme useljavanjem, Hrvatska svjedoči iseljavanju i ono malo mlade populacije koju ima. Samo se u Njemačku iselilo više od 312.000 hrvatskih građana od posljednjeg popisa stanovništva, pretežito u dobi između 20 i 40 godina. Po njihovoj dobnoj strukturi i „izgubljenom natalitetu“, Hrvatska je doživjela još ubrzanije starenje stanovništva. Naime, iseljavanje ne samo da stvara izravan, nego i neizravan gubitak populacije u smislu „izgubljenog nataliteta“ iseljenika koji se realizira u inozemstvu umjesto u Hrvatskoj. Tako je iseljavanje izravno utjecalo na ukupni porast starosti hrvatske populacije za više od dvije godine. Samo od 2013. do 2020. Hrvatska je izgubila 50 tisuća učenika, dok je istovremeno dobila 50 tisuća novih umirovljenika.1 Prosječna starost stanovništva Hrvatske 2011. bila je 41,7 godina; danas, uslijed iseljavanja i „izgubljenog nataliteta“, iznosi 45,1 godinu. Za usporedbu, 1953. godine prosječna starost je iznosila 30,7 godina.

Učinak pandemije na natalitet

Uz trendove nataliteta, jedan od najpouzdanijih pokazatelja negativnih trendova prirodnih kretanja stanovništva u Hrvatskoj je ukupna stopa plodnosti (vjerojatni prosječni broj djece koja bi se rodila po jednoj ženi promatrane generacije). Od 1990. do 1999. ukupna stopa plodnosti smanjila se s 1,67 na 1,38,2 a trend se nastavio i u 2020. godini.3 U usporedbi s 1996. godinom kada se rodilo 56.000 živorođenih, taj trend posljednjih pet godina iznosi oko 36.000.

Smanjenje stope nataliteta ima značajne ekonomske i socijalne posljedice, između ostaloga i jer ubrzava starenje stanovništva. Starenje stanovništva je pak izravno povezano sa smanjenjem ekonomskih aktivnosti. Svjetska banka je dokazala da hrvatske regije u kojima živi staro stanovništvo bilježe znatno manje stranih investicija.4

 

Izvor: Jurić, Tado, The deep demographic aging of Croatia – Predicting of natural population change with digital demography tools, University J. J. Strossmayer, Osijek, 2021. (u objavi)

Budući da je tijekom pandemije COVID-19 najviše pozornosti usmjereno na mortalitet, njezini učinci na natalitet trenutačno nisu poznati.5 Unatoč nedostatku validnih informacija, neki od popularnih medija sugeriraju da će pandemija rezultirati baby boomom, s objašnjenjem da parovi provode više vremena zajedno. Demografi pak takve izjave promatraju sa skepsom, pozivajući se na dokaze o kratkoročnim učincima na natalitet iz primjera drugih kriza, uključujući prirodne katastrofe i prethodne pandemije.6 Istraživanja pokazuju da porast mortaliteta uslijed kriza prati smanjenje broja rođenih unutar godinu dana, s nekim dokazima o oporavku nataliteta tek nakon nekoliko godina.7 Pad nataliteta se objašnjava odbojnošću parova prema rađanju djece tijekom razdoblja ekonomske neizvjesnosti, u nezdravom i opasnom okruženju ili povećanim spontanim prekidima trudnoće zbog stresa ili bolesti.8

Primjena analitičkog alata Google Trends za predviđanje stope rodnosti

U nastavku ispitujemo potencijalni učinak pandemije COVID-a 19 na buduću stopu nataliteta u Hrvatskoj podacima dobivenih analitičkom aplikacijom Google Trends (GT).9

Prethodno istraživanje u SAD-u10 potvrđuje postojanje korelacije između pretrage ključnih riječi vezanih uz natalitet i buduću rodnost. Primjerice, pretraživanje pojma Clear Blue (test trudnoće) u SAD-u značajno je povezano s porastom rodnosti pet do osam mjeseci kasnije, s najvećim učinkom sedam i osam mjeseci kasnije. U ožujku 2020. zabilježen je pad potražnje za testovima trudnoće, što sugerira da manje ljudi tijekom pandemije pokušava zatrudnjeti. Taj je trend testiranjem korelacija primijećen i u Hrvatskoj.

Prema preliminarnim rezultatima, u Hrvatskoj će uslijed pandemije tijekom 2021. doći do smanjenja prirodnog priraštaja i pada broja rođenih između 12 i 14%. Prema projekcijama, rodnost u 2021. bit će u najboljem scenariju na razini 87% „normalne godine“. Sukladno, očekivani broj novorođenih (živorođenih) iznosit će oko 32.000.

Pretpostavke se temelje na modeliranju pada pretraživanja svih pojmova koji bi mogli upućivati na planiranje trudnoće. Primjerice, pretraživanje pojmova „test trudnoće“, „ovulacija“ i sl. znatno su smanjeni tijekom 2020., a naročito nakon ožujka 2020., kada su nastupili pandemija i lockdown.

Osim tih, niz je i drugih indicija koje ukazuju na faktore koji mogu ozbiljno utjecati na rodnost u zemlji. Primjerice, uočen je velik skok pretraživanja pojmova „abortus“ i „pobačaj“. Pomoću alata GT primijećeno je da se u Hrvatskoj potražnja za abortusnim tabletama posebno povećala u vrijeme pandemije u Hrvatskoj. Trend se značajno smanjio kada je smanjeno i širenje pandemije u ljeto 2020. godine.

Pokazatelji povezani s pojmovima pretraživanja koji se odnose na trudnoću posebno su značajni u predviđanjima stope nataliteta. Sve skupine pojmova koji bi mogli upućivati na planiranje trudnoće poput „trudnoća po tjednima“, „ovulacija“, „mjesečnica“ i sl. rapidno su pali izbijanjem pandemije u Hrvatskoj.

Drugi čimbenik koji bi mogao utjecati na smanjenje stope plodnosti je pad svih pretraga povezanih s umjetnom oplodnjom u šestomjesečnom razdoblju 2020. godine (pretraga pojmova kao što su IVF, neplodnost, liječenje neplodnosti itd.).

Zaključak

Demografski problemi pogađaju cijelu Zapadnu Europu. No, Zapadnu Europu čine zemlje znatno višeg standarda koje imaju sredstva za borbu protiv tog izazova te ga rješavaju useljavanjem mladog stanovništva s periferije EU-a. K tome, te zemlje poštuju demografsku znanost i vode se njome u svojim politikama, što nije slučaj Hrvatske.

Smanjenje stope nataliteta ima značajne ekonomske i socijalne posljedice, između ostaloga i jer ubrzava starenje stanovništva, što je izravno povezano sa smanjenjem ekonomskih aktivnosti u zemlji. K tome, u društva u kojima živi staro stanovništvo i nema radne snage ne dolaze strane investicije. Time se demografski usud osim na pogoršanje mirovinskog i zdravstvenog sustava izravno odražava i na nemogućnost rasta plaća. Dok iz sustava odlaze oni koji ga pune, u sustavu ostaju oni koji ga koriste, a ne pune.

Ne ohrabruje niti spoznaja da se rađa sve manje djece. Kašnjenje u razumijevanju učinka pandemije na natalitet usložnjeno je činjenicom da podaci o natalitetu nikada nisu pravovremeno dostupni za analizu, nego nastupaju sa zakašnjenjem od minimalno godinu dana. Metodom digitalne demografije predviđamo da će u Hrvatskoj u 2021. godini biti između 12 i 14% manje rođenih u usporedbi s prethodnim godinama, odnosno 31.000 do 32.000 umjesto očekivanih 36.000 do 37.000.


1Jurić T, Hadžić F. The consequences of recent emigration on the educational and workforce system of Bosnia and Herzegovina, Serbia, and Croatia. 2021. (u objavi)
2Živić D. Demografske odrednice i posljedice starenja stanovništva Hrvatske. Revija za socijalnu politiku. 2003;10(3):307-19.
3Vlada RH. Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine. 2020. Available from: https://hrvatska2030.hr/. Accessed Jan 20th 2021.
4World Bank. World Development Report 2020. Available from: https://www.worldbank.org/en/publication/wdr2020. Accessed Dec 11th 2020.
5Aassve A, Cavalli N, Mencarini L, et al. The COVID-19 pandemic and human fertility. Science. 2020 Jul 24;369(6502):370-1.
6Wilde J, Chen W, Lohmann S. COVID-19 and the future of US fertility: what can we learn from Google? IZA Discussion Papers. 2020. Available from: https://www.econstor.eu/bitstream/10419/227303/1/dp13776.pdf. Accessed Jan 10th 2021.
7Palloni A. On the Role of Crises in Historical Perspective: An Exchange: Comment. Population and Development Review. 1988 Mar;14(1):145-58.
8Sobotka T, Skirbekk V, Philipov D. Economic recession and fertility in the developed world. Population and Development Review. Jun 2011;37(2):67-306; Ullah MA, Moin AT, Araf Y, et al. Potential Effects of the COVID-19 Pandemic on Future Birth Rate. Front Public Health. 2020 Dec 10;8:578438.
9GT (obrada autor). https://trends.google.com/trends/?geo=HR.
10Wilde J, Chen W, Lohmann S. COVID-19 and the future of US fertility: what can we learn from Google? IZA Discussion Papers. 2020. Available from: https://www.econstor.eu/bitstream/10419/227303/1/dp13776.pdf. Accessed Jan 10th 2021.