Percepcija obolijevanja od PTSP-a kod hrvatskih branitelja
Dosadašnje spoznaje upućuju na snažnu socijalnu uvjetovanost razvojnog tijeka posttraumatskog stresnog poremećaja: pozitivan ili negativan odnos prema osobama s PTSP-om može u bitnome odrediti brzinu i tijek njihova oporavka ili produbiti i proširiti njihove tegobe, vodeći iz akutnog u kronično stanje. Prošlost (ratom izazvanog) posttraumatskog stresnog poremećaja obilježena je brojnim primjerima ignoriranja i iskrivljenih tumačenja tog fenomena. Rana istraživanja provedena u Republici Hrvatskoj ukazivala su na masovnost pojave PTSP-a, pa je bilo za očekivati poduzimanje širokih i adekvatnih mjera pomoći oboljelom pojedincu i njegovoj obitelji. Ipak, u mnogočemu se pokazalo drugačije, od donošenja zakonskih odredbi koje nisu usklađene s dijagnostičkim kriterijima za PTSP do nedostatka specijaliziranih centara na regionalnoj razini, a što je vjerojatno utjecalo i na negativnu percepciju šire javnosti o problematici, odnosno dovelo je do izbjegavanja i/ili izolacije traumatiziranih, što vodi u novu viktimizaciju, a što u konačnici može dovesti i do transgeneracijskog prijenosa traume.
Ključne riječi:
posttraumatski stresni poremećaj; prijenos; rat