Otkrivanje prekanceroznih lezija vrata maternice

 

Otkrivanje prekanceroznih lezija, ali i tumora vrata maternice, uobičajeno se provodi testom po Papanicolaou (Papa test). Njegovo rutinsko provođenje diljem svijeta već niz godina uvelike je smanjilo učestalost pojave tumora vrata maternice.

Mayrad i suradnici objavili su nalaze prve faze epidemioloških istraživanja (Canadian Cervical Cancer Screening Trial) u kojima je sudjelovalo više od 10.000 žena u dobi od 30 do 69 godina, a koje su bile podvrgnute ili Papa testu ili novom HPV-DNA testu (odobren od FDA; još nije u širokoj primjeni) za otkrivanje cervikalne intraepitelijalne neoplazije (CIN) visokog stupnja. Bez obzira je li test bio pozitivan ili negativan, sve su žene podvrgnute kolposkopiji i uzimanju bioptata. Osjetljivost HPV testiranja bila je 94,6%, a osjetljivost Papa testa 55,4%. Specifičnost je za HPV test bila 94,1%, a za Papa test 96,8%. Autori vjeruju da će prijelaz sa staničnog (Papa test) na virusni (HPV-DNA) test, povezan s edukacijom i vakcinacijom, pridonijeti boljoj učinkovitijoj kontroli razvitka cervikalnog tumora.

U drugoj studiji, koju je objavio „New England Journal of Medicine“, ispitivano je više od 12.000 žena u dobi od 32 do 38 godina. Nasumično su podijeljene u skupinu žena u kojih je načinjem i HPV-DNA i Papa test te skupinu žena u kojih je načinjen samo Papa test (kontrola). Žene i prve i druge skupine koje su bile pozitivne podvrgnute su kolposkopiji i uzimanju bioptata. U prvoj je skupini žena nađeno 51% više lezija gradusa 2 ili 3 i/ili tumora nego u kontrolnoj skupini žena (samo Papa test). Prema tome, primjena HPV-DNA testa (uz Papa test) može smanjiti učestalost pojave prekanceroznih lezija, ali i tumora vrata maternice.

HPV-DNA test koji je upotrebljavan u obje studije nije široko dostupan. Da bi postao dostupan svima, treba ga učiniti brzim, jednostavnim, točnim i cijenom primjerenim.

Paclitaxel je prirodni spoj izoliran prvobitno iz kore Pacifičke tise (Taxus brevifolia). Naknadno je utvrđeno da se paclitaxel nalazi i u svim ostalim vrstama roda Taxus, uključujući i europsku (Taxus baccata), himalajsku (Taxus Wallichiana), kinesku (Taxus celbita), japansku (Taxus cuspidata), kanadsku (Taxus canadensis), meksičku (Taxus globosa) te floridsku tisu (Taxus floridana), ali i u svim ostalim hibridima

 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 15 Br. 80/81