Oralni ili transdermalni opioidi za osteoartritis koljena ili kuka: ograničeno djelovanje, rizik od nuspojava

Osteoartritis je najčešća bolest zglobova i vodeći uzrok boli, funkcionalnih ograničenja i gubitka samostalnosti u odraslih osoba. Farmakološko liječenje osteoartritisa sastoji se uglavnom od nesteroidnih antireumatika (NSAR). Međutim, ti lijekovi mogu biti neprikladni za dugotrajni i teški oblik bolesti, a mogu uzrokovati i probavne nuspojave. Opioidi bi se mogli koristiti za liječenje teškog oblika osteoartitisa kod osoba koje ne odgovaraju na standardno liječenje ili su im drugi analgetici kontraindicirani.

Smjernice Američkog udruženja reumatologa (engl. American College of Rheumatology) iz 2012. godine predlažu da se opioidi mogu koristiti u oboljelih od osteoartritisa ako su druge terapije neuspješne i ako pacijenti nisu skloni, ili imaju kontraindikacije za operaciju zamjene zgloba. Britanske smjernice predlažu opioide kao terapiju ako se lokalnim NSAR-om ili paracetamolom ne postiže odgovarajuće ublažavanje boli. Međutim, korištenje jakih opioida za nemalignu bol i dalje je kontroverzno pitanje. Nisu jasni učinci dugoročne terapije opioidima za kroničnu nemalignu bol, a osobito postoji bojazan zbog rizika od razvoja ovisnosti.

Cochrane sustavni pregled analizirao je učinke oralnih ili transdermalnih opioida na bol, funkciju, sigurnost i ovisnost, u usporedbi s placebom ili nikakvim liječenjem u osoba s osteoartritisom koljena ili kuka. Sustavni pregled objavljen je 17. rujna 2014. godine. Pretraživanje literature napravljeno je do kolovoza 2012. godine. Pronađene su 22 studije s ukupno 8275 ispitanika. Zaključak je da ne-tramadolski opioidi imaju mali učinak na ublažavanje boli i poboljšanje funkcije u oboljelih od osteoartritisa u odnosu na placebo, ali značajno povećavaju rizik od nuspojava. Za samu bol su uočeni upitni klinički učinci jer zbirni rezultati pokazuju da ti lijekovi ne smanjuju bol na klinički zamjetan način. Kad su ispitanici uzimali opioide dulje od četiri tjedna blagotvorni učinci na bol bili su još manji. Zbog nuspojava su ispitanici često prestajali uzimati opioide, što vjerojatno umanjuje njihovu korisnost kroz dulje vrijeme. U studijama je korištena relativno mala doza ekvivalenata morfija (medijan dnevne doze: 67 mg), što može objasniti malu korist od lijekova u usporedbi s drugim studijama. Podaci o riziku od ovisnosti su oskudni i trenutno dostupna istraživanja nisu osmišljena na način koji bi omogućio prikladnu procjenu tog rizika. Iako su u ovaj Cochrane sustavni pregled uključene i novije studije s nešto duljim trajanjem liječenja, niti u jednoj studiji ispitanici nisu primali opioide dulje od šest mjeseci. To je još uvijek prekratko da bi se procijenio učinak terapije opioidima u rutinskoj kliničkoj praksi za liječenje kroničnih stanja kao što je osteoartritis. Iako nema podataka iz randomiziranih kontroliranih pokusa o dugoročnim učincima opioida, opservacijske studije pokazuju da dugoročno liječenje kroničnih stanja, kao što je osteoartritis, pomoću opoida može imati štetne učinke i čini se da ne ublažavaju dovoljno bol.

da Costa BR, Nüesch E, Kasteler R, Husni E, Welch V, Rutjes AWS, Jüni P. Oral or transdermal opioids for osteoarthritis of the knee or hip. Cochrane Database Syst Rev 2014;9: CD003115.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 20 Br. 113/114