Novi oralni antikoagulansi u intervencijskoj kardiologiji

Smjernice za zbrinjavanje bolesnika liječenih oralnim antikoagulansima (OAK) u kojih se planira elektivna ili hitna perkutana koronarna intervencija (PCI) uglavnom su temeljene na preporukama eksperata, a manje na kliničkim dokazima, jer je ta specifična skupina bolesnika u istraživanjima intervencijskoga kardiološkog liječenja bila vrlo rijetko ili nikako zastupljena. Međutim, ipak postoje određena pravila kojih se valja pridržavati. Općenito, nakon implantacije potpornice propisuje se trojna terapija koja se sastoji od OAK-a, bilo antagonista vitamina K (VKA) ili novoga oralnog antikoagulansa (NOAK), acetilsalicilne kiseline i klopidogrela nakon čega slijedi kombinacija OAK-a i jednoga antitrombocitnog lijeka do ukupno 12 mjeseci i potom terapija samo OAK-om. Trajanje trojne terapije ovisi o kliničkim okolnostima u kojima je učinjen PCI (akutni koronarni sindrom vs. elektivni PCI), o individualnom riziku za krvarenje i tromboembolijske komplikacije kao i kompleksnosti koronarne bolesti.