Novi način ublažavanja boli

 

Mogućnost ublažavanja osjeta boli akupunkturom poznata je činjenica. Osniva se na uvođenju akupunkturne igle u određeno područje, uglavnom mišiće, i to u blizini perifernih živaca uz koje se nalaze i ogranci nocireceptora, neurona odgovornih za primanje osjeta boli. Rotacija ili stimuliranje akupunkturne igle strujom blokira nocireceptore. Molekularna podloga (blokiranje nocireceptora) ovog učinka povezana je s povećanjem razine adenozin monofosfata (AMP) u području uboda akupunkturne igle i s lokaliziranom aktivacijom receptora za adenozin (A1R); ligand za receptor, adenozin, nastaje defosforilacijom AMP-a. Time, zapravo, adenozin smanjuje osjetljivost tijela za bol – djeluje kao inhibitor nocireceptora. Problem je, međutim, u tome što je u većine pacijenata koji se podvrgavaju akupunkturi olakšanje boli kratkotrajno – traje svega nekoliko sati. Temeljem ovih spoznaja znanstvenici iz SAD-a inovirali su jedan novi način olakšavanja boli koji su nazvali PAPupunktura (engl. PAPupuncture) (Molecular Pain, 8: 28, 2012.). Ideja ove skupine istraživača bila je pronaći način kako povećati razinu adenozina u području uboda akupunkturne igle i produljiti vrijeme neosjetljivosti na bol, odnosno otkriti je li moguće oponašati učinak olakšanja boli koji nastaje tijekom akupunkture, ali ga učiniti dugotrajnijim.

Rješenje su pronašli u transmembranskoj izoformi prostatične kisele fosfataze – PAP (od engl. prostatic acid phosphatase), enzimu koji defosforilira izvanstanični AMP i pretvara ga u adenozin. PAP se nalazi u brojnim tkivima uključujući skeletne mišiće i neurone ganglija osjetljivih na bol. To je stabilan enzim koji, unesen in vivo, ima u krvi vrijeme poluraspada od 11,7 dana. Suprotno tome, in vivo unesen adenozin ima u krvi poluvrijeme raspada od svega nekoliko sekundi. Prva istraživanja proveli su na glodavcima – ubrizgavanje PAP-e u kralježnicu smanjilo je osjet kronične boli kroz čak tri dana. Međutim, glavni problem u primjeni PAP-a je njegova isporuka u organizam. Epiduralne injekcije su invazivne i moraju se davati u kliničkom okruženju, i stoga su rezervirane za pacijente s izrazito snažnom boli. Stoga su, u sljedećim pokusima, PAP ubrizgavali u poplitealnu šupljinu (engl. popliteal fossa), odnosno mekano tkivo sa stražnje strane koljena. To je područje ujedno i lokacija akupunkturne točke Weizhong. Zabilježili su o dozi i A1R ovisno antinocireceptorsko djelovanje PAP-a u mišjem modelu akutne i kronične boli. Inhibitorno djelovanje (period bez boli) trajalo je čak šest dana nakon samo jedne injekcije PAP-a (100 puta duže nego nakon primjene tradicionalne akupunkture).

Daljnja smjernica ovog istraživanja je prilagodba PAP-a za upotrebu u klinici. Matična ustanova istraživača već je dala odobrenje za upotrebu PAP-a u liječenju boli biofarmaceutskom poduzeću Aerial BioPharma iz Morrisvillea u Sjevernoj Karolini.

Mogućnost ublažavanja osjeta boli akupunkturom poznata je činjenica. Molekularna podloga (blokiranje nocireceptora) ovog učinka povezana je s povećanjem razine adenozin monofosfata (AMP) u području uboda akupunkturne igle i s lokaliziranom aktivacijom receptora za adenozin (A1R); ligand za receptor, adenozin, nastaje defosforilacijom AMP-a 

 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 18 Br. 101/102