Nove spoznaje o mogućnosti liječenja mišićne distrofije

Otprilike 250.000 osoba u SAD-u boluje od mišićne distrofije, bolesti tijekom koje se oštećeno tkivo mišića zamijenjuje fibroznim, koštanim ili masnim tkivom, pa mišići gube svoju funkciju. Najčešći oblik mišićnih distrofija je Duchenne mišićna distrofija (DMD). Bolest se razvija zbog mutacije gena distrofina, čija je posljedica sinteza nefunkcionalnog proteina distrofina potrebnog za normalno funkcioniranje stanica mišića. Funkcionalni distrofin povezuje citoskelet s izvanstaničnim matriksom, čime se osigurava integritet sarkoleme za vrijeme kontrakcije mišića. Osim mehaničke potpore, distrofin je važan i za vezivanje nNOS (engl. Neuronal Nitric Oxide Synthase) i drugih signalnih molekula na sarkolemu. Zato manjak distrofina ili nefunkcionalni distrofin  započinje niz reakcija koje konačno uzrokuju razaranje stanica mišića i smrt oboljele osobe.

Iako se smanjenje elastičnost sarkoleme smatra glavnim mehanizmom razvoja DMD, sve je više nalaza da i gubitak nNOS vezanog na sarkoleme ima značajan udio u tom procesu. Stoga razjašnjenje mehanizma vezanja nNOS na sarkoleme pruža mogućnost novih terapeutskih mogućnosti. Autori članka objavljenog u PNAS (DOI: 10.1073/pnas.1211431109) dokazali su da je za vezanje nNOS na sarkoleme ključan protein distrofin, koji, kao i brojni drugi proteini, posebice proteini citoskeleta, posjeduje STR (engl. Spectrin-Type Repeat) strukturne elemente izgrađene od 106-122 aminokiselina. U distrofinu se STR pojavljuju kao ponavljajući elementi. Autori spomenutog članka dokazali su da su za vezanje nNOS na sarkolemu ključna dva STR-ponavljana distrofina, 16. i 17. (R16/17), i to, specifično, dva posljednja α-heliksa (α2 i α3 heliksi) u R16 i R17. Oni djeluju kao kandža kojom zgrabe nNOS i prenesu ga do sarkoleme. Bez te kandže nNOS se ne veže na sarkoleme pa se oštećenje ne može popraviti, što uzrokuje daljnje probleme povezane s mišićnom distrofijom.

Dakle, rezultati istraživanja koja su provedena na miševima su veoma obećavajući. Ako se isti rezultati dobiju i pokusima na većim životinjama, zatražit će se dozvola za početak ispitivanja i na ljudima. 


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 20 Br. 109/110