MEDIX, God. 26 Br. 146  •  Sponzorirani članak  •  Kardiologija HR ENG

Lijekovi koji su obilježili desetljeće u kardiologijiCardiovascular drugs that have shaped the decade

Robert Bernat

Prva studija koja je antikoagulantne lijekove koji nisu ovisni o vitaminu K (engl. non-vitamin K oral anticoagulants, NOAC) uvela u široku kliničku praksu bila je RE-LY s dabigatranom. Robustni dizajn s poznatim dozama potvrđen je u nizu relevantnih specifičnih skupina bolesnika (kod PVI, nakon PCI), kao i u podatcima iz stvarnoga života. Koncept antikoagulacije dabigatranom zaokružen je i aktualno još uvijek jedinim praktično i pragmatično dostupnim antidotom. Povijesna usredotočenost terapije šećerne bolesti tipa 2 na kontrolu glikemije nikad nije konkluzivno mogla dokazati pozitivan učinak na tvrde kardiovaskularne ishode i/ili makrovaskularne komplikacije. Stoga je taj „glukocentrični“ pristup dolaskom novih podataka o smanjenju kardiovaskularne smrtnosti i ishoda povezanih sa zatajivanjem srca morao ustupiti mjesto „holističkome“ pristupu s kontrolom kardiovaskularnoga rizika. Posebna odgovornost je na kardiolozima koji bi aktivno trebali tražiti bolesnike s odgovarajućim značajkama za primjenu relativno jednostavne i sigurne, i – kod prave indikacije – visoko učinkovite terapije inhibitorima suprijenosnika natrija i glukoze, SGLT2i, s ciljem smanjivanja kardioloških ishoda i smrtnosti. Najnoviji podatci vrlo će vjerojatno pridonijeti daljnjoj emancipaciji SGLT2 inhibitora izvan granica šećerne bolesti, s očekivanim ulaskom u smjernice za liječenje zatajivanja srca, kao nova, peta skupina lijekova s učinkom na smrtnost u tih bolesnika.

Ključne riječi:
SGLT2 inhibitori; NOAC; oralni antikoagulansi; zatajivanje srca

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 26 Br. 146

The first study to introduce NOAC (non-vitamin-K oral anticoagulants) to broad clinical practice was the RE-LY study with dabigatran. The robust design with proven SPAF doses confirmed the efficacy and safety in several specific patient groups (during PVI, after PCI), also reflected by the real-life data. The concept of anticoagulation with dabigatran has been rounded up by currently still the only practically and pragmatically available antidote. The historical focus of diabetes type 2 treatment on glucose control was never able to conclusively prove its positive effect on hard cardiovascular endpoints and/or macrovascular complications. Therefore, with the new data on cardiovascular death reduction and heart failure endpoints, this “glucocentric” approach had to give way to a “holistic” perspective based on cardiovascular risk control. Special responsibility rests with the cardiologists, who should actively look for patients with appropriate characteristics, who are suitable for the relatively simple and safe, as well as – in the right indication – highly effective treatment with sodium-glucose cotransporter 2 inhibitors, SGLT2i, aiming at reduction of cardiovascular endpoints and death. The most recent data will most probably contribute to further emancipation of SGLT2i beyond diabetes, with expected changes of the heart failure guidelines, introducing the new, fifth treatment group with effect on mortality in these patients.

Key words:
heart failure; NOAC; oral anticoagulants; SGLT2 inhibitors