Liječenje pretilosti u odraslih
Pretilost pogađa velik dio odrasle populacije i povezana je s povećanim stopama dijabetesa tipa 2, hipertenzije, kardiovaskularnih bolesti, poremećaja spavanja, osteoartritisa i prerane smrti. Indeks tjelesne mase (engl. body mass index - BMI) od 25 ili veći obično se koristi za definiranje prekomjerne tjelesne težine, a BMI od 30 ili veći za definiranje pretilosti, s nižim pragovima za azijske populacije (BMI ≥ 25-27,5), iako se korištenje isključivo BMI-a ne preporučuje za utvrđivanje individualnog rizika.
Već u kontekstu kardiovaskularnih bolesti, u muškaraca s BMI-em od 30 do 39, stope kardiovaskularnih događaja su 20,21 na 1000 osoba-godina u usporedbi s 13,72 na 1000 osoba-godina u muškaraca s normalnim BMI-em. U žena s BMI-em od 30 do 39,9 stope kardiovaskularnih događaja su 9,97 na 1000 osoba-godina u usporedbi sa 6,37 na 1000 osoba-godina u žena s normalnim BMI-em.
Sveobuhvatno lijecenje pretilosti utemeljeno na dokazima kombinira bihevioralne intervencije, korekciju prehrane, tjelesnu aktivnost, farmakoterapiju i metabolicke/ barijatrijske postupke koji su prikladni za pojedine pacijente
U pretilih osoba, gubitak tjelesne mase od 5 do 10% snižava sistolički krvni tlak za oko 3 mmHg u onih s arterijskom hipertenzijom i može smanjiti hemoglobin A1c za 0,6 do 1% u onih s dijabetesom tipa 2.
Časopis JAMA u izdanju od 28. studenog 2023. godine objavljuje pregled učinkovitosti različitih načina liječenja pretilosti autorice Arielle Elmaleh-Sachs i suradnika.
Liječenje pretilosti utemeljeno na dokazima uključuje intervencije koje se odnose na pet glavnih kategorija: intervencije u ponašanju, prehrana, tjelesna aktivnost, farmakoterapija i metabolički/barijatrijski postupci. Sveobuhvatni planovi skrbi za pretilost kombiniraju odgovarajuće intervencije za pojedinačne pacijente.
Višekomponentne intervencije u ponašanju, koje se idealno sastoje od najmanje 14 sekcija u šest mjeseci za promicanje promjena načina života, uključujući samokontrolu tjelesne težine, savjetovanje o prehrani i tjelesnoj aktivnosti te rješavanje mogućih problema, često dovode do gubitka mase od 5 do 10%, iako se povratak tjelesne mase javlja kod 25% ili više sudionika nakon dvogodišnjeg praćenja.
Učinkoviti nutricionistički pristupi usmjereni su na smanjenje ukupnog unosa kalorija i dijetetske strategije temeljene na preferencijama pacijenata. Tjelesna aktivnost bez smanjenja kalorija obično uzrokuje manji gubitak težine (2-3 kg), ali je važna za održavanje mršavljenja.
Uobičajeno propisivani lijekovi kao što su antidepresivi (npr. mirtazapin, amitriptilin) i antihiperglikemici kao što su gliburid ili inzulin uzrokuju debljanje pa bi kliničari trebali razmotriti alternative. Lijekovi protiv pretilosti u kombinaciji s promjenama načina života preporučuju se pacijentima te pacijenticama koje nisu trudne, pretilima ili s prekomjernom tjelesnom težinom te s komorbiditetima povezanima s tjelesnom masom.
Endoskopski postupci (tj. intragastrični balon i endoskopska sleeve gastroplastika) mogu postići gubitak težine od 10 do 13% nakon šest mjeseci. Gubitak tjelesne težine uslijed metaboličkih i barijatrijskih operacija (tj. laparoskopske gastrektomije i Roux-en-Y želučane premosnice) iznosi od 25 do 30% nakon 12 mjeseci.
Održavanje dugotrajnog gubitka tjelesne težine je teško, a kliničke smjernice podupiru dugotrajnu uporabu lijekova protiv pretilosti kada je održavanje tjelesne težine neadekvatno samo intervencijama u načinu života, pri čemu tirzepatid pokazuje najbolji učinak, uz prosječni gubitak tjelesne mase od 21% tijekom 72 tjedna korištenja.
