Medix, God. 14 Br. 77 •Sponzorirana reportaža • Psihijatrija• 15.05.2008

Janssen-Cilag - 50 godina u psihijatriji

Otkriće haloperidola 1958. godine smatra se prijelomnim trenutkom u liječenju shizofrenije. Prvi klinički rezultati naišli su na velik odjek te su dr. Paul Janssen i njegovi istraživači intenzivirali napore s ciljem otkrivanja novih lijekova. Potraga za alternativnim djelatnim tvarima rezultirala je otkrivanjem molekula od kojih su mnoge primjenjivane u psihijatriji. Druge su se, pak, nastavile upotrebljavati u istraživanjima. Tih su godina postavljeni ključni temelji neuropsihofarmakoloških istraživanja. Danas niz znanstvenika Janssen Pharmaceutice nastavlja 50-godišnju tradiciju uspješne potrage za obećavajućim otkrićima. Jer, kako je Paul Janssen rekao: „Ako prestaneš istraživati, prestaješ živjeti“

OGLAS

Paul Adrian Jan Janssen rođen je 12. rujna 1926. u Turnhoutu, u Belgiji, a umro je u Rimu 11. studenoga 2003. godine. Osnivač je Janssen Pharmaceutice. Njegovo otkriće haloperidola 1958. smatra se prijelomnim trenutkom u liječenju shizofrenije. U to su vrijeme naime spoznaje o uzrocima psihoze bile vrlo oskudne. Iako je jedan posto svjetskog stanovništva patio od tegoba izazvanih shizofrenim poremećajima, neurobiokemijske osnove bile su uglavnom nepoznate, a terapijske opcije skromne. Dr. Paul Janssen došao je 25. veljače 1958. do sljedećeg otkrića: istraživački broj R1625 skrivao je malu količinu bijeloga, nezamjetljivoga praha koji se već u prvim pokusima na životinjama pokazao pravom senzacijom. Pronađena je nova djelatna tvar: haloperidol.

Budući da su se tadašnji uvjeti za registraciju lijeka uvelike razlikovali od današnjih, dvojica psihijatara na Sveučilišnoj klinici u Lüttichu vrlo su brzo počela upotrebljavati novu djelatnu tvar. Obojica su već imala iskustva s drugim neuroleptikom (klorpromazin) te su haloperidol primijenili u bolesnika sa psihomotoričkim nemirom. Rezultat je zaprepastio stručnjake: uznemirenost je nestala preko noći. Pozitivan učinak nije se, međutim, ograničio samo na simptome psihomotoričke uznemirenosti, već su se i sumanutost i halucinacije uvelike smanjile. Prije isteka godine objavljeni su prvi klinički rezultati, koji su u cijeloj Europi naišli na velik odjek. Rezultati su, naime, pokazali da haloperidol ima izraženo antipsihotičko djelovanje, koje je puno važnije od djelovanja klorpromazina. I u pogledu nuspojava nova je djelatna tvar imala puno bolje rezultate.

Haloperidol je bio i ostao poseban preparat. Svojim učinkovitim suzbijanjem simptoma otvorio je nove mogućnosti za nemedikamentoznu potporu i socijalnu reintegraciju pacijenata. Zahvaljujući stabilnom i pouzdanom učinku, desetljećima je bio mjerilom svih novih dostignuća.

Haloperidolom je utemeljena potpuno nova klasa psihofarmaka – butirofenoni. Tijekom vremena nastali su još neki butirofenoni (pipamperon i bromperidol). Neprekidan istraživački rad rezultirao je još jednom novom klasom: difenilbutil- piperidin s lijekovima Orap® i Imap®.

Dr. Paul Janssen i njegovi istraživači nakon uspjeha haloperidola intenzivirali su svoje napore. Potraga za alternativnim djelatnim tvarima rezultirala je otkrivanjem molekula od kojih su mnoge primjenjivane i u psihijatriji. Druge su se, pak, nastavile upotrebljavati u istraživanjima. Tih su godina postavljeni ključni temelji neuropsihofarmakoloških istraživanja. Primjer: istraživanje receptora u to je doba bilo još u povojima. Ipak je tim znanstvenika pretpostavio da kod shizofrenije nije važan samo dopamin, neurotransmiter kojeg blokira haloperidol, te su u istraživanja uključili i transmiter serotonin, kojem se dotad posvećivala pažnja samo u istraživanju depresija.

Pipamperon (Dipiperon®), sintetiziran 1960. godine, predstavljao je novu prekretnicu u povijesti psihofarmaka, u to vrijeme najučinkovitiji antagonist serotonina: u tolikoj je mjeri smirivao pacijente da su ponovno imali kontrolu nad svojim agresivnim impulsima.

Ohrabreni tim uspjehom, istraživački radovi koncentrirali su se dalje na antagoniste dopamina i serotonina. Pritom su istraživači osobitu pozornost pridavali mogućim sklonostima za druge receptore, kao što su primjerice adrenergički receptori, receptori histamina i acetil- kolina, istovremeno tražeći načine da djelatne tvari imaju što manje nuspojava. Tih su godina nastali Triperidol®, Glianimon® i Dehydrobenzperidol ®.

Suradljivost bolesnika cijelo je vrijeme jedno od značajnijih pitanja kad se radi o liječenju psihotičnih bolesnika. Već šezdesetih godina prošlog stoljeća razvijen je haloperidoldekanoat – verzija haloperidola s dugotrajnim djelovanjem.

Otkriće risperidona 1984. bilo je nova prekretnica u farmakoterapiji psihotičnih bolesnika. Pojavom atipičnog antipsihotika Risperdala®/ Rispolepta® na tržištu 1993. utemeljena je nova generacija antipsihotika. Za razliku od svojih prethodnica molekula je bila puno aktivnija te je rezultirala značajnim poboljšanjima kod pozitivnih simptoma (poput sumanutosti, halucinacija) i kod negativnih simptoma (poput apatije, socijalnog povlačenja). Time su se liječnicima i pacijentima otvorile nove perspektive u terapiji.

Pojam dosljednog uzimanja terapije i nadalje je bio problem. Zbog posljedica psihičkih bolesti pacijentima je često teško držati se utvrđenoga terapijskoga plana. Rispolept® Consta® predstavlja prvi dugodjelujući antipsihotik nove generacije. Davanje u obliku injekcija rezultira konstantnim učinkom i dosljednošću u uzimanju terapije. Zahvaljujući tehnologiji postupnog otpuštanja aktivne tvari iz mikrosfera, bolesnici svoju terapiju uzimaju dvaput mjesečno.

No razvoj i istraživanje tu ne staje: nova djelatna tvar paliperidon na tržištu će se pojaviti pod nazivom Invega®. Priči ni tu nije kraj jer niz znanstvenika nastavlja pedesetogodišnju tradiciju angažirane i uspješne potrage za sve djelotvornijim molekulama i obećavajućim otkrićima.
Kako je Paul Janssen rekao jednom prilikom: „Ako prestaneš istraživati, prestaješ živjeti“.

Janssen-Cilag div.of Johnson & Johnson S.E.d.o.o.
50 godina inovacije – Posvećeni mentalnom zdravlju.
CAF – CRO – OT –01-06/08.

“Liječnici me slave zbog haloperidola, bolesnici mi zahvaljuju na risperidonu.” Paul Janssen

Korist liječenja Rispolept Constom u bolesnika u kojih se nedavno pojavila psihoza

Studija objavljena u travnju 2008. godine u „Journal of Clinical Psychopharmacology“ pokazala je da psihotični bolesnici liječeni Rispolept Constom u ranoj fazi bolesti imaju visoku stopu remisije i nisku stopu relapsa. Tijekom dvije godine, koliko je trajalo kliničko praćenje, 64% bolesnika postiglo je remisiju, a samo 8% ih je imalo relaps.¹ U bolesnika oboljelih od shizofrenije, relaps bolesti je povezan s povećanim rizikom hospitalizacija i značajno smanjenom kvalitetom života.² Prevencija relapsa najvažnija je za postizanje remisije bolesti te je od posebne važnosti u ranim fazama bolesti radi sprečavanja ireverzibilnog propadanja funkcioniranja bolesnika.³

Krajnji cilj liječenja shizofrenije je poboljšati dugoročni ishod oboljelih. U ovoj studiji Rispolept Consta primjenjivana je svaka dva tjedna u bolesnika s nedavno dijagnosticiranom psihozom, s ciljem procjene smanjenja simptoma te procjene kliničke koristi Rispolept Conste kao prve linije liječenja u ranoj fazi psihoze. Rezultati pokazuju da je 84% bolesnika imalo klinički odgovor od najmanje 50% redukcije težine simptoma na PANSS ljestvici (procjenska ljestvica pozitivnih i negativnih simptoma). Od tih bolesnika, samo četiri su relapsirala za vrijeme studije. Nadalje, 92% bolesnika imalo je klinički odgovor od najmanje 20% redukcije težine simptoma.

Niska stopa prekida terapije od 28% može upućivati da započinjanje liječenja s dugodjelujućim antipsihotikom nove generacije u ranim fazama psihoze može poboljšati suradljivost te i na taj način povećati učinkovitost tijekom tog presudnog perioda života.¹

Bolesnici su tijekom studije bili vrlo pažljivo praćeni zbog dobi i zbog toga što mnogi nikad nisu bili liječeni antipsihoticima. Kao takvi često mogu pokazati preosjetljivost na antipsihotik, i u kliničkom odgovoru i u neželjenim događajima, kao što su ekstrapiramidalni simptomi i povećanje tjelesne težine.^4-6 Studija je pokazala da se lijek dobro podnosi i da je većina bolesnika imala dobar klinički odgovor. Kao što je i prije bilo objavljivano, u studijama s ranim početkom psihoza bio je zabilježen porast tjelesne težine, posebice u prvih 12 mjeseci. Kao rezultat, prosječan BMI je bio 4.8 (SD 3.8 (n=50)) od početnih 20.6 (SD 4.6) (p<0.001).¹ Bolesnici su pokazali dobro poboljšanje u smislu redukcije simptoma, zdravstvenog poboljšanja kvalitete života i funkcioniranja. Studija je pokazala da je u bolesnika s prvim epizodama bolesti nakon liječenja s dugodjelujućim risperidonom stopa remisije bila visoka, a stopa relapsa niska.¹

REFERENCE

1. Emsley R, Medori R, Koen L, et al. Risperidone long-acting injection in the treatment of subjects with recent onset psychosis: a preliminary study. J Clin Psychopharmacol 2008;28(2):210-3.
2. Narasimhan M, Pae CU, Masand N, Masand P. Partial compliance with antipsychotics and its impact on patient outcomes. Intl Jrnl of Psych in Clinical Practice 2007;11(2):102-11.
3. NICE, Schizophrenia: Core interventions in the treatment and management of schizophrenia in primary and secondary care. December 2002.
4. Sheitman BB, Lee H, Strauss R, Lieberman JA. The evaluation and treatment of first-episode psychosis. Schizophr Bull 1997;23:653-61.
5. Chatterjee A, Chakos M, Koreen A, et al. Prevalence and clinical correlates of extrapyramidal signs and spontaneous dyskinesia in never-medicated schizophrenic patients. Am J Psychiatry 1995;152:1724-9.
6. Strassnig M, Miewald J, Keshavan M, et al. Weight gain in newly diagnosed first-episode psychosis patients and healthy comparisons: one-year analysis. Schizophr Res 2007;93:90-8.